Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
sprječile materijalizaciju takve opasnosti. Još jedan relevantan razlog je potreba da se osigura da
policija sprovodi svoje ovlasti kako bi kontrolirala i sprječavala kriminal na način koji u potpunosti
poštuje zakonitost postupka i druge garancije koje legitimno ograničavaju djelokrug njihovog
djelovanja u istraživanju zločina i privođenja počinitelja pravdi, uključujući i garancije sadržane u
članovima 5 i 8 Konvencije.
Po mišljenju Suda kada postoje navodi da su vlasti prekršile svoju pozitivnu obavezu da zaštite pravo
na život u kontekstu svoje gore spomenute zadaće da spriječe zločin protiv neke osobe (vidi stav
115 gore), mora se sa sigurnošću ustvrditi da su vlasti znale ili trebale znati u konkretno vrijeme za
postojanje stvarne i direktne opasnosti po život identificirane osobe ili osoba usljed kriminalne radnje
treće strane i da nisu poduzele odgovarajuće mjere u domenu svojih ovlasti koje bi, po razumnoj
procjeni, mogle dovesti do toga da se takva opasnost izbjegne. Sud ne prihvata stav vlade da propust
da se uoči opasnost po život u okolnostima koje su bile poznate u to vrijeme, ili nepoduzimanje
preventivnih mjera kako bi se izbjegla takva opasnost, mora jednak grubom nemaru ili namjernom
zanemarivanju dužnosti zaštite života (vidi stav 107 gore). Takav rigidan standard mora se smatrati
nekompatibilnim sa uvjetima iz člana 1 Konvencije i obavezama država ugovornica po tom članu
da osiguraju učinkovitu i sprovodljivu zaštitu prava i sloboda koja se njome garantiraju, uključujući
član 2 (vidi, mutatis mutandis, gore spomenutu presudu u predmetu McCann i ostali, str. 45, stav
146). Za Sud, a imajući u vidu i prirodu prava zaštićenog po članu 2, prava koje je temeljno u šemi
Konvencije, dovoljno je da podnositelj pokaže da vlasti nisu poduzele sve što se od njih moglo
realno očekivati kako bi se izbjegla stvarna i direktna opasnost po život, za koju su znali ili trebali
znati. Ovo je pitanje na koje se jedino može odgovoriti u svjetlu svih pojedinosti svakog konkretnog
slučaja.
Krenuvši od gore navedenog tumačenja, Sud će ispitati konkretne okolnosti ovog predmeta.
Realno je […] prihvatiti da je policija bila obaviještena o svim relevantnim stvarima koje su se
pojavile do 4. maja 1987. […].
Sud, sa svoje strane nije uvjeren da propust policije da to učini u toj fazi može biti kritiziran sa
stanovišta člana 2, uzevši u obzir njihova saznanja u to vrijeme. Iako su policajci koji su posjetili
školu mogli naklonost Paget Lewisa prema Ahmet Osmanu prosuditi kao nešto vrijedno svakog prijekora
profesionalno gledajući, nije bilo nikakvih naznaka da je Ahmet Osman izložen bilo kakvom
riziku od seksualnog zlostavljanja s njegove strane, a još manje da mu je život bio u opasnosti.
Prema tome, u vezi sa tom okolnošću, procjena situacije od strane policije i njihova odluka da to
tretiraju kao problem interne prirode same škole, ne može se smatrati za nerazumnu.
Nastavniku je 7. augusta 1987. dozvoljeno da se vrati na posao, mada ne više u Homerton Housu
(vidi stav 35 gore). Malo je vjerovatno da bi bila donešena odluka da mu se ukine suspenzija kao
nastavniku, da se u to vrijeme vjerovalo da postoji i najmanji rizik od bilo kakve opasnosti po mlade
ljude koji su mu bili povjereni. Podnositelji su posebno kritični kada je u pitanju pshihijatrijska
ocjena Paget Lewisa koju je dao dr. Ferguson. Međutim, ova ocjena je data na temelju tri odvojena
razgovora sa Paget-Lewisom i ako se profesionalnom psihijatru u to vrijeme činilo da on ne pokazuje
nikakve znake mentalnog oboljenja ili sklonosti ka nasilju, bilo bi nerazumno očekivati da
policija tumači postupke Paget-Lewisa, o kojima ih je obavijestila škola, kao ponašanje mentalno
poremećene i krajnje opasne osobe.
U ocjenjivanju do koje mjere se može reći da je policija bila upoznata sa situacijom u to vrijeme,
Sud je, također, uzeo u razmatranje i cijeli niz vandalskih djela protiv doma i imovine Osmanovih u
periodu maj-novembar 1987. (vidi stavove 30, 36 i 37 gore). On kao prvo primjećuje da se nijedan
od ovih incidenata ne može opisati kao opasan po život i, drugo, nije bilo dokaza da je u njih bio
30