Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
[…] član 10 (čl. 10) Konvencije ne sadrži eksplicitnu zabranu nametanja prethodnih ograničenja
na publikacije. Ovo se potvrđuje ne samo riječima "uslovi", "ograničenja" i "sprječavanje"; koje se
pojavljuju u samoj odredbi, već i presudom Sunday Times koju je Sud donio 26. aprila 1979, kao i
presudom Markt Intern Verlag GmbH i Klaus Beermann od 20. novembra 1989. (Serija A br. 165).
S druge strane, opasnosti koje podrazumijeva prethodno ograničenje su takve da od Suda traže
najpažljiviju analizu. Ovo posebno važi kad se radi o štampi, jer vijesti su roba sa ograničenim
vijekom trajanja i kašnjenje sa objavljivanjem, makar i kratko, može ih lišti i vrijednosti i zanimljivosti.
(Idem presuda Association Ekin protiv Francuske od 10. jula 2001, Predstavka br. 39288/98,
stavovi 56-57, ili presuda Fressoz i Roire protiv Francuske od 21. januara 1999, Izvještaji 1999-I,
stav 45.)
Presuda Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 1) od 26. aprila 1979, Serija A br. 30,
jedan je od vodećih predmeta na kojima je Sud temeljio svoje zaključke u predmetu Observer
i Guardian. U tom predmetu su podnosioci željeli objaviti tekst o načinu na koji je jedna firma
testirala medikament (Thalidomide) prije nego što ga je plasirala na tržište. Medikament je
proizveo štetne efekte i žrtve su pokrenule sudski postupak. Data farmaceutska kompanija
uspjela je dobiti zabranu objavljivanja datog teksta, na osnovu tvrdnje da bi tekst predstavljao
nepoštivanje suda. U vezi sa zabranom, Sud je kazao (stav 65):
Općeprihvaćena stvar je da sudovi ne mogu djelovati u vakuumu. Mada oni jesu forum za rješavanje
sporova, to ne znači da se o tim sporovima ne može i prije toga negdje drugo diskutirati, bilo u
specijaliziranim časopsisima, u općoj štamp, ili generalno u javnosti.
Nadalje, mada mas-mediji ne smiju prekoračiti granice koje nameće interes ispravnog provođenja
pravde, njihov je posao da daju informacije i ideje vezane za pitanja koja dolaze pred sud, isto kao
i u drugim područjima od interesa za javnost. Ne samo da mediji imaju zadatak da pružaju takve
informacije i ideje: i javnost ima pravo da ih prima.
Sud je ukazao na to da su porodice žrtava imale pravo na informacije, odnoso da su (stav 66):
[…] imale vitalni interes da saznaju sve osnovne činjenice i različita moguća rješenja. Mogle su biti
lišeni tih infromacija, koje su za njih bile od ključnog unačaja, samo ako bi bilo skoro apsolutno
sigurno da bi davanje takvih informacija predstavljalo prijetnju "autoritetu pravosuđa ".
U vezi sa potpunom zabranom objavljivanja fotografije osumnjičenog u toku krivičnog
postupka, vidi presudu News Verlag GmbH & CoKG protiv Austrije od 11. januara 2000.
Što se tiče kombinacije državnih mjera kojima se novine prisiljavaju da prestanu izlaziti, vidi
presudu Özgür Gündem protiv Turske od 16. marta 2000, Predstavka br. 23144/93. U tom
predmetu, Sud je zaključio da odgovorna država nije poduzela odgovarajuće zaštitne i istražne
mjere da zaštiti pravo Özgüra Gündema na slobodu izražavanja, i da je novinama nametnula
određene mjere, konkretno pretres i hapšenje, kao i brojne tužbe i osude u vezi sa određenim
izdanjima novina, koje su bile neproporcionalne i neopravdane kao sredstvo ostvarivanja bilo
kakvog legitimnog cilja. Kako je kombinirani efekat ovih faktora bio da se novine natjeraju da
prestanu izlaziti, to predstavlja kršenje člana 10 Konvencije.
288