Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
neophodno u demokratskom društvu, Sud je prvo kazao da član 10, stav 1, jeste primjenjiv:
Sud, kao i Komisija, smatra da ovaj predmet treba razlikovati od predmeta Glasenapp i Kosiek.
U tim predmetima, Sud je analizirao to što su vlasti podnosiocima odbile dati status državnog
službenika na osnovu toga što nisu posjedovale odgovarajuće kvalifikacije. Pristup državnoj službi
je bio suština predmeta podnjesenih Sudu, koji je, shodno tome, zaključio da nije bilo miješanja u
prava zaštićena stavom 1 člana 10 (vidi ranije citiranu presudu Glasenapp, str. 27, stav 53).
S druge strane, gospođa Vogt je od februara 1979. bila stalno zaposlena kao državni službenik.
Suspendirana je u augustu 1986. i otpuštena 1987. (vidi stavove 16 i 20 u gornjem tekstu), što
je bila disciplinska mjera za navodno nepoštivanje obaveze koju ima svaki državni službenik, da
poštuje slobodni demokratski sistem u smislu njemačkog Ustava. Po mišljenju vlasti, ona je, svojim
aktivnostima u ime DKP-a i svojim odbijanjem da se distancira od te partije, iznijela stavove koji
su protiv gore pomenutog sistema. Iz toga proizilazi da jeste došlo do miješanja u uživanje prava
zaštićenog članom 10 Konvencije.
[…] Mada jeste legitimno da država svojim državnim službenicima, na osnovu njihovog statusa,
nametne obavezu diskrecije, državni službenici su i pojedinci, i kao takvi uživaju zaštitu člana
10 (čl. 10) Konvencije. Stoga je na ovom Sudu da, uzimajući u obzir okolnosti svakog predmeta,
odluči da li je postojala pravična ravnoteža između temeljnog prava pojedinca da uživa slobodu
izražavanja i legitiminog interesa demokratske države da osigura da njena državna služba na pravi
način unaprjeđuje svrhe navedene u članu 10, stav 2 (čl. 10-2). Pri takvoj analizi, Sud će imati na
umu to da kad se radi o pravu na slobodu izražavanja državnih službenika, "dužnosti i obaveze"
pomenute u članu 10, stav 2 (čl. 10-2) poprimaju poseban značaj, koji opravdava da se domaćim
vlastima ostavi određeni stepen slobodne procjene pri određivanju da li je osporeno miješanje proporcionalno
gore pomenutom cilju (vidi i presudu Ahmed i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
2. septembar 1998, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-VI, str. 2378, stav 56).
(vidi i presudu Wille protiv Liechtensteina od 28. oktobra 1999, Izvještaji 1999-VII, stavovi
36-51.)
Sloboda izražavanja u radio i televizijskom emitiranju, kinu i videu
Radio i televizijsko emitiranje
U predmetu Groppera protiv Švicarske, Sud je postavio uslove za primjenu treće rečenice
stava 1 člana 10, u vezi sa sistemom licenciranja koji država može uvesti u ovoj oblasti. Sud je
primijetio da se odredbe stava 2 koje pokrivaju slobodu izražavanja odnose i na takve propise
(presuda Groppera Radio AG i ostali, 28. mart 1990, Serija A br. 173, str. 24, stav 61):
[…] svrha treće rečenice stava 1 člana 10 Konvencije je da jasno kaže da države imaju pravo da sistemom
licenci kontroliraju način na koji se emitiranje organizira na njihovom teritoriju, posebno u
smislu tehničkih aspekata. To, s druge strane, ne znači da mjere licenciranja neće uopće podlijegati
zahtjevima stava 2, jer bi to vodilo rezultatu suprotnom cilju i svrsi člana 10 gledanog u cjelini.
U drugom predmetu, Informationsverein Lentia i ostali protiv Austrije, Sud je ove principe
primijenio. U tom predmetu, podnosiocima je uskraćeno pravo da uspostave internu mrežu
kablovske televizije. Važeći austrijski zakon je saveznim vlastima dao pravo da reguliraju
282