Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Prema tome, zažtita informacija kao džravne tajne više nije bila opravdana i povlačenje broja 267
lista Bluf ! više nije djelovalo neophodno za ostvarenje legitimnog cilja. Bilo je, s druge strane,
moguće krivično goniti počinionce.
Ukratko, pošto data mjera nije bila neophodna u demokratskom društvu, nema kršenja člana (čl.
10).
Sloboda izražavanja u kontekstu javne službe
Član 10, stav 2, kaže da sloboda izražavanja sa sobom nosi dužnosti i obaveze. To znači da
postoje ograničenja slobode izražavanja kod određenih zanimanja, kao što su, npr. sudije,
državni službenici, itd. Sud se bavi ovim pitanjem, a u skorije vrijeme je kazao da su disciplinske
mjere izrečene advokatu za kršenje zabrane profesionalnog reklamiranja bile u skladu sa članom
10, stav 2.
Nemoguće je baviti se svime u ovom tekstu, pa će se, iz tog razloga, razmatrati samo jedan
konkretan aspekt, tj. situacija u kojoj osoba koja je iskoristila svoju slobodu izražavanja biva
ili otpuštena iz javne službe, ili ne bude ni primljena. U tom smislu, primjereno je navesti
presudu Glasenapp protiv Njemačke (28. august 1986, Serija A br. 104, str. 26, stavovi 49-
50). U Njemačkoj je za prijem u državnu službu neophodno dati svečanu zakletvu na Ustav, a
vlasti pripadnike ekstremne desnice ili ekstremne ljevice uopće ne uzimaju u razmatranje kao
kandidate. Sud je prvo kazao:
Mada […] države članice nisu željele da kroz Konvenciju ili njene protokole preuzmu obavezu
priznavanja prava na zaposlenje u javnoj službi, iz toga ne proizilazi da državni službenici u drugim
aspektima nisu unutar opsega Konvencije (vidi, mutatis mutandis, presudu Abdulaziz, Cabales i
Balkandali od 28. maja 1985, Serija A br. 94, str. 31-32, stav 60).
Sud je svoje razmišljanje donekle kvalificirao:
Status kandidata za državnu službu koji je gospođa Glasenapp stekla kroz zaposlenje kao nastavnik
u srednjoj školi nije je lišilo zaštite koju daje član 10. Ova odredba je svakako od materijalnog
značaja u ovom predmetu, ali da bi se odredilo da li je ona prekršena, mora se prvo utvrditi da li
je osporena mjera predstavljala miješanje u uživanje prava na slobodu izražavanja – u formi npr.
"formalnosti, uslova, ograničenja ili kazne" – i da li je ta mjera bila unutar sfere prava na pristup
državnoj službi, što je pravo koje Konvencija ne osigurava.
Nakon razmatranja okolnosti predmeta, Sud je (stav 53) primijetio da:
Suština predmeta podnesenog ovom Sudu je pristup državnoj službi. Odbijajući takav pristup
gospođi Glasenapp, pokrajinske vlasti su u obzir uzele njena mišljenja i stavove samo da bi utvrdile
da li ona posjeduje jednu od ličnih kvalifikacija neophodnih za takvo mjesto.
Na osnovu toga, nema miješanja u uživanje prava zaštićenog stavom 1 člana 10.
U drugom predmetu Sud je zauzeo suprotan stavi (Vogt protiv Njemačke, presuda od 26.
septembra 1995, Serija A br. 323, stav 44). U tom slučaju, podnosilac nije bio kandidat, već
državni službenik u stalnoj službi. Prije odlučivanja da li je došlo do kršenja člana 10 koje nije
281