Izvodi iz sudske prakse
Share Embed Flag
Download ePaper

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

coe.ba
18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima vlastima, imajući na umu poteškoće s kojima se susreću snage sigurnosti u izvršavanju svojih zadataka u savremenim društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i operativne izbore koje je potrebno učiniti u smislu prioriteta i resursa. Ovo bi bilo kao dodatak legislativnim mjerama čija primjena se zahtijeva od država članica i o čemu će biti riječ u tekstu što slijedi. 2. Specifične posljedice koje proističu iz člana 2, stav 1 Materijalne obaveze koje prostiču iz člana 2, stav 1 Napadi na život neke osobe Primarna posljedica člana 2 (koji se mora tumačiti zajedno sa Protokolom br. 6, citiranim u Dijelu II) je da države članice moraju donijeti krivične zakone kojima se kažnjavaju napadi na živote ljudi. Ugrožene osobe Predmet Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva (28. oktobar 1998.) odnosi se na delikatno pitanje osoba koje tvrde da im se prijeti i zahtjevaju zaštitu policije. U tom predmetu nastavnik je pokazivao nezdravo interesovanje za jednog od svojih učenika. Odnosi između nastavnika i učenikove obitelji bili su zategnuti. Ova priča ima tragičan završetak, jer je nastavnik pucao i fatalno ranio učenika. Prilikom hapšenja upitao je: »Zašto me niste uhapsili prije nego što sam to učinio, davao sam vam sve znake upozorenja» Presuda sadrži sljedeće obrazloženje (Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. oktobra 1998, Izvještaji 1998-VIII, stavovi 115- 122): Sud primjećuje da prva rečenica člana 2, propisuje da se država mora ne samo uzdržavati od namjernog i nezakonitog oduzimanja života, nego mora također i poduzimati odgovarajuće korake kako bi sačuvala živote onih koji su pod njenom jurisdikcijom. (vidi L.C.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 9. juna 1998, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama)1998-III, str. 1403, stav 36). Opće je stanovište da se obaveza države članice u ovom pogledu proteže dalje od njene primarne dužnosti da osigura pravo na život donošenjem učinkovitih odredbi krivičnog zakona, kako bi se postiglo odvraćanje od krivičnih radnji uperenih protiv života drugih Oved odredbe moraju imati podršku u aparatu za sprovođenje zakona usmjerenih ka prevenciji, suzbijanju i sankcioniranju kršenja takvih odredbi. Time strane pred Sudom prihvaćaju da član 2 Konvencije može također podrazumjevati u određenim precizno definiranim okolnostima i pozitivnu obavezu po vlasti da su dužne poduzeti preventivene operativne mjere kako bi zaštitile osobu čiji je život u opasnosti usljed krivičnog djela neke druge osobe. Djelokrug ove obaveze je pitanje sporenja među stranama. Za Sud, imajući na umu poteškoće u održavanju reda i mira od strane policije u savremenim društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i operativne izbore koje je potrebno učiniti u smislu prioriteta i resursa, takvu obavezu treba tumačiti na način koji neće nametati nemoguć ili neproporcionalan teret vlastima. Prema tome, ne mora svaka opasnost po život na koju se poziva biti istovremeno i zahtjev po Konvenciji vlastima da moraju poduzeti operativne mjere kako bi 29

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava sprječile materijalizaciju takve opasnosti. Još jedan relevantan razlog je potreba da se osigura da policija sprovodi svoje ovlasti kako bi kontrolirala i sprječavala kriminal na način koji u potpunosti poštuje zakonitost postupka i druge garancije koje legitimno ograničavaju djelokrug njihovog djelovanja u istraživanju zločina i privođenja počinitelja pravdi, uključujući i garancije sadržane u članovima 5 i 8 Konvencije. Po mišljenju Suda kada postoje navodi da su vlasti prekršile svoju pozitivnu obavezu da zaštite pravo na život u kontekstu svoje gore spomenute zadaće da spriječe zločin protiv neke osobe (vidi stav 115 gore), mora se sa sigurnošću ustvrditi da su vlasti znale ili trebale znati u konkretno vrijeme za postojanje stvarne i direktne opasnosti po život identificirane osobe ili osoba usljed kriminalne radnje treće strane i da nisu poduzele odgovarajuće mjere u domenu svojih ovlasti koje bi, po razumnoj procjeni, mogle dovesti do toga da se takva opasnost izbjegne. Sud ne prihvata stav vlade da propust da se uoči opasnost po život u okolnostima koje su bile poznate u to vrijeme, ili nepoduzimanje preventivnih mjera kako bi se izbjegla takva opasnost, mora jednak grubom nemaru ili namjernom zanemarivanju dužnosti zaštite života (vidi stav 107 gore). Takav rigidan standard mora se smatrati nekompatibilnim sa uvjetima iz člana 1 Konvencije i obavezama država ugovornica po tom članu da osiguraju učinkovitu i sprovodljivu zaštitu prava i sloboda koja se njome garantiraju, uključujući član 2 (vidi, mutatis mutandis, gore spomenutu presudu u predmetu McCann i ostali, str. 45, stav 146). Za Sud, a imajući u vidu i prirodu prava zaštićenog po članu 2, prava koje je temeljno u šemi Konvencije, dovoljno je da podnositelj pokaže da vlasti nisu poduzele sve što se od njih moglo realno očekivati kako bi se izbjegla stvarna i direktna opasnost po život, za koju su znali ili trebali znati. Ovo je pitanje na koje se jedino može odgovoriti u svjetlu svih pojedinosti svakog konkretnog slučaja. Krenuvši od gore navedenog tumačenja, Sud će ispitati konkretne okolnosti ovog predmeta. Realno je […] prihvatiti da je policija bila obaviještena o svim relevantnim stvarima koje su se pojavile do 4. maja 1987. […]. Sud, sa svoje strane nije uvjeren da propust policije da to učini u toj fazi može biti kritiziran sa stanovišta člana 2, uzevši u obzir njihova saznanja u to vrijeme. Iako su policajci koji su posjetili školu mogli naklonost Paget Lewisa prema Ahmet Osmanu prosuditi kao nešto vrijedno svakog prijekora profesionalno gledajući, nije bilo nikakvih naznaka da je Ahmet Osman izložen bilo kakvom riziku od seksualnog zlostavljanja s njegove strane, a još manje da mu je život bio u opasnosti. Prema tome, u vezi sa tom okolnošću, procjena situacije od strane policije i njihova odluka da to tretiraju kao problem interne prirode same škole, ne može se smatrati za nerazumnu. Nastavniku je 7. augusta 1987. dozvoljeno da se vrati na posao, mada ne više u Homerton Housu (vidi stav 35 gore). Malo je vjerovatno da bi bila donešena odluka da mu se ukine suspenzija kao nastavniku, da se u to vrijeme vjerovalo da postoji i najmanji rizik od bilo kakve opasnosti po mlade ljude koji su mu bili povjereni. Podnositelji su posebno kritični kada je u pitanju pshihijatrijska ocjena Paget Lewisa koju je dao dr. Ferguson. Međutim, ova ocjena je data na temelju tri odvojena razgovora sa Paget-Lewisom i ako se profesionalnom psihijatru u to vrijeme činilo da on ne pokazuje nikakve znake mentalnog oboljenja ili sklonosti ka nasilju, bilo bi nerazumno očekivati da policija tumači postupke Paget-Lewisa, o kojima ih je obavijestila škola, kao ponašanje mentalno poremećene i krajnje opasne osobe. U ocjenjivanju do koje mjere se može reći da je policija bila upoznata sa situacijom u to vrijeme, Sud je, također, uzeo u razmatranje i cijeli niz vandalskih djela protiv doma i imovine Osmanovih u periodu maj-novembar 1987. (vidi stavove 30, 36 i 37 gore). On kao prvo primjećuje da se nijedan od ovih incidenata ne može opisati kao opasan po život i, drugo, nije bilo dokaza da je u njih bio 30

Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />

vlastima, imajući na umu poteškoće s kojima se susreću snage sigurnosti u <strong>iz</strong>vršavanju svojih zadataka<br />

u savremenim društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i operativne <strong>iz</strong>bore koje je<br />

potrebno učiniti u smislu prioriteta i resursa.<br />

Ovo bi bilo kao dodatak legislativnim mjerama čija primjena se zahtijeva od država članica i o<br />

čemu će biti riječ u tekstu što slijedi.<br />

2. Specifične posljedice koje proističu <strong>iz</strong> člana 2, stav 1<br />

Materijalne obaveze koje prostiču <strong>iz</strong> člana 2, stav 1<br />

Napadi na život neke osobe<br />

Primarna posljedica člana 2 (koji se mora tumačiti zajedno sa Protokolom br. 6, citiranim u<br />

Dijelu II) je da države članice moraju donijeti krivične zakone kojima se kažnjavaju napadi na<br />

živote ljudi.<br />

Ugrožene osobe<br />

Predmet Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva (28. oktobar 1998.) odnosi se na delikatno<br />

pitanje osoba koje tvrde da im se prijeti i zahtjevaju zaštitu policije. U tom predmetu nastavnik<br />

je pokazivao nezdravo interesovanje za jednog od svojih učenika. Odnosi <strong>iz</strong>među nastavnika<br />

i učenikove obitelji bili su zategnuti. Ova priča ima tragičan završetak, jer je nastavnik pucao i<br />

fatalno ranio učenika. Prilikom hapšenja upitao je: »Zašto me niste uhapsili prije nego što sam<br />

to učinio, davao sam vam sve znake upozorenja» Presuda sadrži sljedeće obrazloženje (Osman<br />

protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. oktobra 1998, Izvještaji 1998-VIII, stavovi 115-<br />

122):<br />

Sud primjećuje da prva rečenica člana 2, propisuje da se država mora ne samo uzdržavati od namjernog<br />

i nezakonitog oduzimanja života, nego mora također i poduzimati odgovarajuće korake<br />

kako bi sačuvala živote onih koji su pod njenom jurisdikcijom. (vidi L.C.B. protiv Ujedinjenog<br />

Kraljevstva, presuda od 9. juna 1998, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i<br />

odlukama)1998-III, str. 1403, stav 36). Opće je stanovište da se obaveza države članice u ovom pogledu<br />

proteže dalje od njene primarne dužnosti da osigura pravo na život donošenjem učinkovitih<br />

odredbi krivičnog zakona, kako bi se postiglo odvraćanje od krivičnih radnji uperenih protiv života<br />

drugih Oved odredbe moraju imati podršku u aparatu za sprovođenje zakona usmjerenih ka prevenciji,<br />

suzbijanju i sankcioniranju kršenja takvih odredbi. Time strane pred Sudom prihvaćaju da<br />

član 2 Konvencije može također podrazumjevati u određenim prec<strong>iz</strong>no definiranim okolnostima<br />

i pozitivnu obavezu po vlasti da su dužne poduzeti preventivene operativne mjere kako bi zaštitile<br />

osobu čiji je život u opasnosti usljed krivičnog djela neke druge osobe. Djelokrug ove obaveze je<br />

pitanje sporenja među stranama.<br />

Za Sud, imajući na umu poteškoće u održavanju reda i mira od strane policije u savremenim<br />

društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i operativne <strong>iz</strong>bore koje je potrebno učiniti u<br />

smislu prioriteta i resursa, takvu obavezu treba tumačiti na način koji neće nametati nemoguć ili<br />

neproporcionalan teret vlastima. Prema tome, ne mora svaka opasnost po život na koju se poziva<br />

biti istovremeno i zahtjev po Konvenciji vlastima da moraju poduzeti operativne mjere kako bi<br />

29

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!