Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
utemeljene na eksplicitnim propisima općinskog vijeća, već na potrebama higijenskih uslova i
saobraćaja, nisu izazivale pribjegavanje agresivnom ili uvredljivom verbalnom napadu (vidi stav 8
u gornjem tekstu). Shodno tome, čak i da jese bilo nekih okolnosti koje bi ukazale na suprotno, jeste
postojao zadovoljavajući osnov za odluku do koje su na kraju došli domaći sudovi.
Obzirom na gore navedeno, Sud je uvjeren da su razlozi koje su ponudile domaće vlasti "relevantni
i dovoljni" u smislu stava 2 člana 10. Sud nadalje zaključuje da, u konkretnim okolnostima ovog
predmeta, miješanje jeste bilo proporcionalno legitimnom cilju koji se želio ostvariti. U vezi s tim,
treba primijetiti i da je kazna izrečena podnosiocu u žalbenom postupku smanjena, odnosno da je
Regionalni sud Sierady njegovu zatvorsku kaznu ukinuo (vidi stav 12 u gornjem tekstu). Ukratko,
ne može se reći da su domaće vlasti izašle iz granica slobodne procjene koju uživaju u ocjenjivanju
neophodnosti osporene mjere.
Shodno tome, nema kršenja člana 10 Konvencije.
(Vidi i presudu Thoma protiv Luxembourga od 29. marta 2001.)
Sloboda izražavanja i objavljivanje tajnih informacija
U jednoj presudi iz 1995. godine, Sud je primijenio principe koje je ranije ustanovio. Radi se
o predmetu Vereniging Weekblad Bluf ! protiv Holandije (9. februar 1995, Serija A br. 306-A,
str. 15-16, stavovi 43-46). Redakcija lista Bluf ! došla je u posjed tad već starog izvještaja službe
unutrašnje sigurnosti (BVD). Izvještaj su objavili, ali su vlasti zaplijenile cijeli tiraž. Međutim,
pošto je policija zaboravila da zaplijeni i štamparske ploče, novi primjerci su odštampani i
prodani. Vlasti nisu djelovale na sprječavanju prodaje novih primjeraka: bio je kraljicin
rođendan i vlasti nisu željele stvarati nikakav nered. Nakon toga je Javni tužilac primjerke
povukao iz distribucije.
Sud je smatrao da je povlačenje primjeraka iz distribucije predstavljalo miješanje u slobodu
izražavanja, i kazao da, mada miješanje jeste bilo u skladu sa zakonom i usmjereno ka
legitimnom cilju zaštite nacionalne sigurnosti, nije bilo neophodno u demokratskom društvu
u svrhu ostvarenja tog cilja. Pri razmatranju ovog predmeta, Sud se prvenstveno oslanjao na
kriterij "javnosti" informacija. Primijetio je:
Povlačenje iz distribucije […] mora se posmatrati u svjetlu događaja u cjelini. Nakon što je list
zaplijenjen, izdavač je ponovo štampao veliki broj primjeraka i prodavao ih na pretrpanim ulicama
Amsterdama (vidi stavove 11 i 38 u gornjem tekstu).
Shodno tome, date informacije već su bile u širokoj distribuciji kad je list povučen iz prodaje. Brojku
od 2500 primjeraka koju je podnosilac ponudio, Vlada je osporila. Sud, pak ne vidi razloga da
sumnja da je u svakom slučaju prodan velik broj primjeraka i da je BDV-ov izvještaj postao poznat
javnosti. U vezi s tim, Sud ukazuje da je već smatrao da nije neophodno sprječavati objelodanjivanje
informacija koje su već postale dostupne javnosti (vidi ranije navedenu presudu Weber, str.
22-23, stav 49) ili više nisu bile povjerljive (vidi presudu Observer and Guardian protiv Ujedinjenog
Kraljevstva od 26. novembra 1991, Serija A br. 216, str. 33-35, stavovi 66-70, i ranije citiranu presudu
Sunday Times (br. 2), str. 30-31, stavovi 52-56).
U ovom predmetu je obim javnosti očigledno drugačiji. Međutim, date informacije bile su dostupne
velikom broju ljudi, koji su ih mogli prenositi drugima. Nadalje, mediji su komentirali događaje.
280