Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
80), Sud je smatrao da je osuda podnosioca na osnovu separatističke propagande predstavljala
kršenje člana 10. Što se generalno tiče distribucije općih ili političkih informacija putem
reklamnih spotova, vidi presudu Vgt VereinGegen Tierfabriken protiv Švicarske od 28. juna
2001, Predstavka br. 24699/94, stavovi 70-71 (vidi i presudu Andreas Wabl protiv Austrije od
21. marta 2000, i presudu Jerusalem protiv Austrije od 27. februara 2001, Predstavka br. 26958/
95).
Kritika u političkim pitanjima bila je osnovna tema presude Castells protiv Španije (23. april
1992, Serija A br. 236, str. 23-24, stavovi 46-50). U tom predmetu, jedan član parlamenta
kritizirao je vladu što nije poduzela pozitivne aktivnosti u cilju istrage napada koje su, po
njegovom mišljenju, izvršile osobe koje su i dalje bile na odgovornim funkcijama. On je osuđen,
a sud je odbio da mu da mogućnost da dokaže istinitost svojih riječi. Ovaj Sud je generalno
izjavio – a to je i najznačajniji aspekt ove presude – da su ograničenja kritike šira kad je njihov
predmet vlada, nego kad je njihov predmet pojedinac.
Sud je potom zaključio da jeste došlo do krštenja člana 10, zato što podnosiocu nije bilo
dozvoljeno da podastre svoje dokaze:
Granice dozvoljene kritike šire su kad se kritika odnosi na vladu, nego kad se odnosi na
pojedinačnog građanina, ili čak na političara. U demokratskom sistemu, djelovanje ili nedjelovanje
vlade mora biti podložno detaljnoj analizi, ne samo zakonodavne ili pravosudne vlasti, već i štampe
i javnog mnjenja. Nadalje, upravo zbog dominantnog položaja koji vlada ima neophodno je da
ona bude suzdržava u pribjegavanju krivičnom postupku, posebno kad su na raspolaganju druga
sredstva odgovorna na neopravdane napade i kritike njenih protivnika ili medija. Međutim, i dalje
je na nadležnim državnim vlastima da, u svojoj funkciji garanta javnog reda, usvajaju mjere, čak i
krivičnopravne prirode, koje za cilj imaju da budu primjerena i nepretjerana reakcija na klevetničke
optužbe koje nemaju osnova ili su date zlonamjerno.
Članak koji se pojavio u listu Punto y Hora de Euskalherria (vidi stav 7 u gornjem tekstu) mora
se razmatrati u cjelini. Podnosilac je počeo tako što je dao dug spisak ubistava i napada izvršenih
u Baskiji, zatim naglasio da su ostala nekažnjena; dalje je ponudio navode o učešću različitih
ekstremističkih orzanizacija, koje je imenovao, i na kraju vladi pripisao odgovornost za takvu situaciju.
Zapravo, mnoge od tih tvrdnji bile su jedna vrsta pokušaja da se ustanovi istina, što je gospodin
Castells i pokušao jasno pokazati.
Nije moguće reći kakav bi bio ishod postupka da je Vrhovni sud prihvatio dokaze koje je podnosilac
htio izvesti; ovaj Sud, međutim, ključni značaj daje činjenici da su ti dokazi proglašeni neprihvatljivim
u vezi sa datim djelom (vidi stav 12 u gornjem tekstu). Smatra da takvo miješanje u pravo
podnosioca na slobodu izražavanja nije bilo neophodno u demokratskom društvu.
Za druge primjere na istu temu, treba se osvrnuti na gore pomenutu presudu Lingens protiv
Austrije od 8. decembra 1986, Serija A br. 103. Može se osvrnuti i na presudu Lopes Gomes da
Silva protiv Portugala od 28. septembra 2000, Predstavka br. 37698/97, stavovi 34-36. U tom
predmetu, podnosilac je osuđen zato što je u novinama koristio riječi kao što su "groteskno",
"prostački" i "primitivno", za koje se smatralo da predstavljaju obične uvrede koje prevazilaze
granice slobode izražavanja. Sud je izjavio:
[…] moglo bi se polemizirati o tekstu koji je podnosilac napisao, a posebno o izrazima koje je
koristio. Međutim, oni ne predstavljaju neosnovan napad, jer ih autor potkrepljuje objektivnim
278