Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
zakonu <strong>iz</strong>vjesnost itekako poželjna, sa sobom može donijeti i pretjeranu krutost, a zakon mora biti<br />
u stanju da prati promjenjivim okolnostima. Nivo prec<strong>iz</strong>nosti koji se traži u domaćim zakonima – a<br />
koji svakako ne može predvidjeti svaku situaciju – u velikoj mjeri zavisi od sadržaja datog instrumenta,<br />
područja koje treba da pokrije, te broja i statusa onih kojima je namijenjen (generalno u vezi<br />
s ovim vidi Rekvényi protiv Mađarske [GC], No. 25390/94, stav 34, ECHR 1999-III).<br />
[…]<br />
Sud je primijetio i da obaveza po članu 10, stav 2, da miješanje u uživanje slobode <strong>iz</strong>ražavanja<br />
mora biti "propisano zakonom" slična je onoj <strong>iz</strong> člana 5, stav 1, da svako lišenje slobode mora biti<br />
"zakonito" (ibid., str. 2742, stav 94).<br />
(vidi i presudu Öztürk protiv Turske od 28. septembra 1999, Izvještaji 1999-VI, stavovi 51-<br />
57.)<br />
Pri razmatranju "neophodnosti" ograničenja ili miješanja u vezi sa kojima treba da odlučuje,<br />
Sud usvaja sljedeći pristup (vidi, npr., presudu Janowski protiv Poljske od 21. januara 1999,<br />
Izvještaji 1999-I, stav 30):<br />
Kako je dato u članu 10, ova sloboda podliježe <strong>iz</strong>uzecima, koji, s druge strane, moraju biti strogo<br />
postavljeni, a potreba za bilo kakvim ograničenjima mora biti uvjerljivo ustanovljena (vidi sljedeće<br />
presude: Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 7. decembar 1976, Serija A br. 24, str. 23, stav<br />
49; Lingens protiv Austrije, 8. juli 1986, Serija A br. 103, str. 26, stav 41; i Jersild protiv Danske, 23.<br />
septembar 1994, Serija A br. 298, str. 23, stav 31)<br />
(ii) Pridjev "neophodan", u smislu člana 10, stav 2, implicira postojanje "hitne društvene potrebe".<br />
Države ugovornice imaju određeni stepen slobodne procjene pri odlučivanju da li takva potreba<br />
postoji, ali to ide zajedno sa evropskim nadzorom, koji uključuje i zakon i odluku kojom se on<br />
primjenjuje, čak i kad takvu odluku donosi nezavistan sud. Stoga ovaj Sud jeste nadležan da donosi<br />
konačnu odluku o tome da li se određeno "ograničenje" može uskladiti sa slobodom <strong>iz</strong>ražavanja<br />
koju štiti član 10 (vidi u gornjem tekstu pomenutu presudu Lingens, str. 25, stav 39).<br />
(iii) U vršenju svoje nadležnosti za nadzor, Sud osporeno miješanje mora razmatrati u svjetlu predmeta<br />
u cjelini, uključujući i sadržaj <strong>iz</strong>java za koje se podnosilac tereti i kontekst u kojem su te <strong>iz</strong>jave<br />
date. Naročito mora odrediti da li je dato miješanje bilo "proporcionalno legitimnom cilju koji<br />
se želio ostvariti" i da li su razlozi koje su domaće vlasti ponudile kao obrazloženje "relevantne i<br />
dovoljne" (vidi u gornjem tekstu pomenutu presudu Lingens, str. 25-26, stav 40, i presudu Barfod<br />
protiv Danske od 22. februara 1989, Serija A br. 149, str. 12, stav 28). Pri tome, Sud mora biti<br />
uvjeren da su domaće vlasti primijenile standarde koji su u skladu sa principima otjelotvorenim u<br />
članu 10, te da su to utemeljile na prihvatljivoj ocjeni relevantnih činjenica (vidi u gornjem tekstu<br />
pomenutu presudu Jersild, str. 24, stav 31).<br />
U smislu navedenog, moguće je razmatrati različite predmete.<br />
Sloboda političkog <strong>iz</strong>ražavanja, kritika političkih pitanja ili kritika<br />
zvaničnika<br />
U presudi Ibrahim Aksoy protiv Turske (10. oktobar 2000, Predstavka br. 28635/95, stavovi 51-<br />
277
Change language