Izvodi iz sudske prakse
Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse
Evropska Konvencija o ljudskim pravima Za primjer cenzure nad školskim udžebnicima, vidi presudu Kipar protiv Turske od 10. maja 2001, Predstavka br. 25781/94, stavovi 248-254. Sloboda izražavanja kao sloboda davanja informacija i ideja Sloboda izražavanja implicira i slobodu davanja informacija. Presuda Müller i ostali protiv Švicarske (24. maj 1988, Serija A br. 133, str. 19, stav 27) sadrži primjer koji se tiče umjetničkog izraza (24. maj 1988, Serija A br. 133, str. 19, stav 27). Sud je primijetio da član 10: […] uključuje slobodu umjetničkog izražavanja – konkretno unutar slobode primanja i davanja informacija i ideja – koja pruža mogućnost da se učestvuje u javnoj razmjeni kulturnih, političkih i društvenih informacija i ideja svih vrsta. U vezi sa slobodom davanja informacija može se pojaviti i pitanje reklame. U vezi s tim je Sud inicijalno izbjegavao da usvoji stav. Tako je bilo u presudi Barthold protiv Savezne Republike Njemačke (25. mart 1985, Serija A br. 90, str. 20, stav 42), gdje je podnosilac optužen za davanje novinarima izjava koje su predstavljale promiviranje njegove profesionalne aktivnosti. Sud je izjavio da su se u predmetnim izjavama "mišljenja" i "informacije" o temama od općeg interesa (predmetne aktivnosti) preklapale u tolikoj mjeri da ne postoji ništa što opravdava razdvajanje tih elemenata iz izjava. Smatra, shodno tome, da je član 10 generalno primjenjiv, bez pravljenja razlike da li su te izjave predstavljale reklamu ili ne. Međutim, Komisija je jasno iznijela svoje stavove u vez s reklamom Scijentološke crkve u Švedskoj. Sud je zabranio neke dijelove teksta vjerskog sardržaja. U vezi s tim, Komisija je primijetila (predstavka citirana u gornjem tekstu, po članu 9, Odluke i izvještaji br. 16, str. 72, stav 5): Ograničenja nametnuta u vezi sa reklamama podnosilaca trebaju se razmatrati u vezi sa članom 10. Član 10, stav 1, osigurava svakome pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu da se ima mišljenje, te da se ideje i informacije primaju i daju, bez miješanja javnih vlasti. U skorije vrijeme (presuda Casado Coca protiv Španije od 24. februara 1994, Serija A br. 285, str. 16, stav 35), Sud je usvojio jasnijij pristup primjeni člana 10 na komercijalno oglašavanje. U ovom dijelu teksta daje i neke opće primjere slobode davanja ideja: U svojoj presudi Barthold protiv Njemačke […] Sud je pitanje da li komercijalno oglašavanje ulazi u opseg člana 10 ostavio otvoreno, ali je kasnija sudska praksa dala smjernice u vezi s ovim pitanjem. Član 10 ne primjenjuje se samo na određene vrste informacija, ideja ili vrsta izražavanja (vidi presudu Markt Intern Verlag GmbH i Klaus Beermann protiv Njemačke od 20. novembra 1989, Serija A br. 165, str. 17, stav 26), posebno na one koje su političke prirode; on podrazumijeva i umjetnički izraz (vidi presudu Müller i ostali protiv Švicarske od 24. maja 1988, Serija A br. 133, str. 19, stav 27), informacije komercijalne prirode (vidi ranije citiranu presudu Markt Intern Verlag GmbH […], ibid.) – kako je Komisija ispravno ukazala – čak i muziku i reklame koje se prenose kablovskim sistemom (vidi presudu Groppera Radio AG i ostali protiv Švicarske od 28. marta 1990, Serija A br. 173, str. 22, stavovi 54-55). 275
Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava Sloboda izražavanja u obliku slobode sredstva komunikacije Nije dovoljno imati slobodu da se primaju i daju informacije. Bitan je i pristup tehničkim sredstvima. U ranije pomenutom predmetu Autronic AG (ibid., str. 23, stav 47) Sud je jasno kazao da se član 10: […] primjenjuje ne samo na sadržaj informacija, već i na sredstvo kojim se one prenose ili primaju, pošto bilo kakvo ograničenje nametnuto na sredstva neophodna za to, predstavlja miješanje u pravo da se primaju i daju informacije. Generalno rečeno, saopštavanje putem štampe, radija, televizije i sl. ulazi u opseg člana 10. Isto važi i za distribuciju letaka (vidi u vezi sa članom 9 u gornjem tekstu, u već citiranom izvještaju Arrowsmith). To nas direktno uvodi u razmatranje nekih predmeta u kojima je primijenjen član 10. 3. Primjeri primjene člana 10 Brojni su primjeri primjene člana 10. Jasno je da se sistematično odnose na član 10, stav 2, koji kaže uživanje sloboda predviđenih prvim stavom člana 10, pošto sa sobom nosi određene dužnosti i obaveze, može podlijegati određenim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama, propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, u svrhu sprječavanja nereda ili kriminala, za zaštitu zdravlja ili morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih, sprječavanje objelodanjivanja informacija primljenih u povjerenju, ili u cilju održavanja autoriteta ili nepristrasnosti pravosuđa. Stoga ograničenja mojraju biti "propisana zakonom", moraju biti "neophodna" i moraju biti u svrhu ostvarenja jednog od pomenutih "legitimnih ciljeva": sprječavanja kriminala i sl. Što se tiče potrebe da postoji zakonski osnov, moguće se osvrnuti na presudu Vgt VereinGegen Tierfabriken protiv Švicarske (28 . juni 2001, Predstavka br. 24699/94, stav 52), gdje je Sud kazao: Sud se poziva na svoju sudsku praksu, prema kojoj izraz "u skladu sa zakonom" traži ne samo da osporene mjere imaju neki osnov u domaćem zakonu, već se poziva i na kvalitet datog zakona, i traži da on bude dostupan osobi na koju se odnosi i da bude predvidiv u smislu posljedica koje može izazvati (vidi Amann protiv Švicarske [GC], br. 27798/95, ECHR 1999-II). Međutim, prvenstveno je na domaćim vlastima, odnosno na sudovima, da tumače i primjenjuju domaće zakone (vidi presudu Kopp protiv Švicarske od 25. marta 1998, Izvještaji 1998-II, str. 541, stav 59; i presudu Kruslin protiv Francuske od 24. aprila 1990, Serija A br. 176-A, str. 21 et seq., stav 29). U vezi sa "predvidivošću" zakona, vidi presudu Hashman i Harrup protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. novembar 1999, Izvještaji 1999-VIII, stavovi 31 i 34), gdje je Sud primijetio: Sud podsjeća da je predvidivost jedan od zahtjeva koji proizilaze iz fraze "propisano zakonom". Zakonska norma se ne može smatrati "zakonom", osim ako nije formulirana sa preciznošću dovoljnom da građaninu omogući da s njom uskladi svoje ponašanje. U isto vrijeme, mada je u 276
- Page 223 and 224: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 225 and 226: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 227 and 228: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 229 and 230: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 231 and 232: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 233 and 234: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 235 and 236: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 237 and 238: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 239 and 240: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 241 and 242: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 243 and 244: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 245 and 246: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 247 and 248: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 249 and 250: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 251 and 252: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 253 and 254: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 255 and 256: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 257 and 258: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 259 and 260: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 261 and 262: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 263 and 264: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 265 and 266: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 267 and 268: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 269 and 270: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 271 and 272: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 273: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 277 and 278: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 279 and 280: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 281 and 282: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 283 and 284: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 285 and 286: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 287 and 288: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 289 and 290: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 291 and 292: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 293 and 294: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 295 and 296: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 297 and 298: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 299 and 300: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 301 and 302: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 303 and 304: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 305 and 306: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 307 and 308: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 309 and 310: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 311 and 312: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 313 and 314: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 315 and 316: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 317 and 318: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 319 and 320: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 321 and 322: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 323 and 324: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
Sloboda <strong>iz</strong>ražavanja u obliku slobode sredstva komunikacije<br />
Nije dovoljno imati slobodu da se primaju i daju informacije. Bitan je i pristup tehničkim<br />
sredstvima. U ranije pomenutom predmetu Autronic AG (ibid., str. 23, stav 47) Sud je jasno<br />
kazao da se član 10:<br />
[…] primjenjuje ne samo na sadržaj informacija, već i na sredstvo kojim se one prenose ili primaju,<br />
pošto bilo kakvo ograničenje nametnuto na sredstva neophodna za to, predstavlja miješanje<br />
u pravo da se primaju i daju informacije.<br />
Generalno rečeno, saopštavanje putem štampe, radija, telev<strong>iz</strong>ije i sl. ulazi u opseg člana 10. Isto<br />
važi i za distribuciju letaka (vidi u vezi sa članom 9 u gornjem tekstu, u već citiranom <strong>iz</strong>vještaju<br />
Arrowsmith). To nas direktno uvodi u razmatranje nekih predmeta u kojima je primijenjen<br />
član 10.<br />
3. Primjeri primjene člana 10<br />
Brojni su primjeri primjene člana 10. Jasno je da se sistematično odnose na član 10, stav 2,<br />
koji kaže uživanje sloboda predviđenih prvim stavom člana 10, pošto sa sobom nosi određene<br />
dužnosti i obaveze, može podlijegati određenim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili<br />
kaznama, propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu, u interesu nacionalne<br />
sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, u svrhu sprječavanja nereda ili<br />
kriminala, za zaštitu zdravlja ili morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih, sprječavanje<br />
objelodanjivanja informacija primljenih u povjerenju, ili u cilju održavanja autoriteta ili<br />
nepristrasnosti pravosuđa.<br />
Stoga ograničenja mojraju biti "propisana zakonom", moraju biti "neophodna" i moraju biti u<br />
svrhu ostvarenja jednog od pomenutih "legitimnih ciljeva": sprječavanja kriminala i sl.<br />
Što se tiče potrebe da postoji zakonski osnov, moguće se osvrnuti na presudu Vgt VereinGegen<br />
Tierfabriken protiv Švicarske (28 . juni 2001, Predstavka br. 24699/94, stav 52), gdje je Sud<br />
kazao:<br />
Sud se poziva na svoju sudsku praksu, prema kojoj <strong>iz</strong>raz "u skladu sa zakonom" traži ne samo da osporene<br />
mjere imaju neki osnov u domaćem zakonu, već se poziva i na kvalitet datog zakona, i traži<br />
da on bude dostupan osobi na koju se odnosi i da bude predvidiv u smislu posljedica koje može<br />
<strong>iz</strong>azvati (vidi Amann protiv Švicarske [GC], br. 27798/95, ECHR 1999-II). Međutim, prvenstveno<br />
je na domaćim vlastima, odnosno na sudovima, da tumače i primjenjuju domaće zakone (vidi presudu<br />
Kopp protiv Švicarske od 25. marta 1998, Izvještaji 1998-II, str. 541, stav 59; i presudu Kruslin<br />
protiv Francuske od 24. aprila 1990, Serija A br. 176-A, str. 21 et seq., stav 29).<br />
U vezi sa "predvidivošću" zakona, vidi presudu Hashman i Harrup protiv Ujedinjenog<br />
Kraljevstva (25. novembar 1999, Izvještaji 1999-VIII, stavovi 31 i 34), gdje je Sud primijetio:<br />
Sud podsjeća da je predvidivost jedan od zahtjeva koji pro<strong>iz</strong>ilaze <strong>iz</strong> fraze "propisano zakonom".<br />
Zakonska norma se ne može smatrati "zakonom", osim ako nije formulirana sa prec<strong>iz</strong>nošću<br />
dovoljnom da građaninu omogući da s njom uskladi svoje ponašanje. U isto vrijeme, mada je u<br />
276