Izvodi iz sudske prakse
Share Embed Flag
Download ePaper

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

coe.ba
18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima Sud kaže […] da u demokratskom društvu, u kojem postoj nekoliko religija u jednom te istom stanovništvu, može biti neophodno postaviti ograničenja da bi se izmirili interesi različitih grupa, i da bi se osiguralo da se poštuju uvjerenja svih (vidi ranije citiranu presudu Kokkinakis, str. 18, stav 33). Međutim, u zivršenju svojih ovlasti u ovoj sferi i u odnosima sa različitim religijama, denominacijama i uvjerenjima, država je dužna da bude neutralna i nepristrasna (vidi ranije citiranu presudu Hasan i Chaush, stav 78). Ono što je ovdje u pitanju je očuvanje pluralizma, kao i ispravno funkcioniranje demokratije, jednog od principa čija je karakteristika da otvara mogućnost da se problemi zemlje rješavaju dijalogom, bez pribjegavanja nasilju, čak i kad su posebno zahtjevni (vidi presudu Ujedinjena komunistička partija Turske i ostali protiv Turske od 30. januara 1998, Izvještaji 1998-I, str. 27, stav 57). Shodno tome, uloga vlasti u takvim okolnostima nije da uklanja uzrok napetosti tako što će ukloniti pluralizam, već da osigura da suprotstavljene grupe jedna prema drugoj budu tolerantne (vidi Serif protiv Grčke, No. 38178/97, stav 53, ECHR 1999). Sud nadalje primjećuje da princip prava na slobodu vjeroispovijesti u smislu Konvencije, u principu, isključuje mogućnost da država ispituje legitimnost vjerskih ubjeđenja ili načina na koje se ta ubjeđenja ispoljavaju. Državne mjere koje prednost daju određenim liderima ili određenim organima podijeljene vjerske zajednice idu ka tome da od zajednice traže da se, protiv svoje volje, svrsta pod jedno liderstvo, što bi također predstavljalo ugrožavanje vjerske slobode. U demokratskim društvima, država nema potrebe da poduzima mjere kojima bi osigurala da vjerske zajednice budu ili dođu pod jedinstveno vođstvo (vidi gore citirani predmet Serif protiv Grčke, stav 52). Slično tome, tamo gdje uživanje prava na slobodu vjeroispovijesti, ili neki njegov aspekt, po domaćem zakonu podliježu sistemu prethodne saglasnosti, učešče u proceduri za davanje saglasnosti priznate vjerske vlasti ne može se izmiriti sa zahtjevima stava 2 člana 9 (vidi, mutatis mutandis, Pentidis i ostali protiv Grčke, br. 23238/94, izvještaj Komisije od 27. februara 1996, stav 46). Nadalje, pošto vjerske zajednice tradicionalno djeluju u formi organizirane strukture, član 9 mora se tumačiti u svjetlu člana 11 Konvencije, koji udruženi oblik djelovanja štiti od neopravdanog miješanja države. Gledano iz te perspektive, pravo vjernika na slobodu vjeroispovijesti, koje uključuje i pravo da se vjera izražava u zajednici sa drugima, podrazumijeva i očekivanje da će vjernicima biti dozvoljeno da se slobodno udružuju, bez proizvoljne intervencije države. Ustvari, autonomno postojanje vjerskih zajednica neizbježno je za pluralizam u demokratskom društvu, a time je to i pitanje koje je u samoj srži zaštite koju daje član 9 (vidi Hasan i Caush u gornjem tekstu, stav 62). Uz to, jedno od sredstava uživanja prava na iskazivanje vjeroispovijesti, posebno kad se radi o vjerskoj zajednici u svojoj kolektivnoj dimenziji, upravo je mogućnost osiguranja sudske zaštite te zajednice, njenih pripadnika i imovine, tako da se član 9 mora posmatrati ne samo u svjetlu člana 11, već i u svjetlu člana 6 (vidi, mutatis mutandis, presudu Sidiropoulos i ostali protiv Grčke od 10. jula 1998, Izvještaji 1998-IV, str. 1614, stav 40, i presudu Canea Catholic Church protiv Grčke od 16. decembra 1997, Izvještaji 1997-VIII, str. 2857, stavovi 33 i 40-41 i izvještaj Komisije, str. 2867, stavovi 48-49). Prema jasno ustanovljenoj sudskoj praksi, Sud državi potpisnici Konvencije ostavlja određeni stepen slobodne procjene u odlučivanju da li i u kojoj mjeri je miješanje neophodno, ali to ide ruku pod ruku sa evropskim nadzorom i relevantnih zakona i odluka kojima se oni primjenjuju. Zadatak suda je da utvrdi da li su mjere poduzete na nivou države u principu opravdane i proporcionalne. Da bi odredio opseg slobodne procjene u ovom slučaju, Sud mora uzeti u obzir ono što je u pitanju, odnosno potrebu da se održi istinski vjerski pluralizam, koji je inherentan u samom konceptu demokratskog društva (vidi ranije citiranu presudu Kokkinakis protiv Grčke, str. 17, stav 31). Slično tome, odgovarajuća težina mora se dati toj potrebi i kad se određuje, kako to traži stav 2 člana 9, da li miješanje odgovara na "hitnu društvenu potrebu" i da li je "proporcionalno legitimnom cilju 271

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava koji se želi ostvariti" (vidi, mutatis mutandis, među drugim izvorima, i presudu Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 25. novembra 1996, Izvještaji 1996-V, str. 1956, stav 53). U vršenju nadzora, miješanje koje je predmet pritužbe Sud mora razmatrati na osnovu predmeta u cjelini (vidi ranije citiranu presudu Kokkinakis protiv Grčke, str. 21, stav 47) 272

<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />

koji se želi ostvariti" (vidi, mutatis mutandis, među drugim <strong>iz</strong>vorima, i presudu Wingrove protiv<br />

Ujedinjenog Kraljevstva od 25. novembra 1996, Izvještaji 1996-V, str. 1956, stav 53). U vršenju<br />

nadzora, miješanje koje je predmet pritužbe Sud mora razmatrati na osnovu predmeta u cjelini<br />

(vidi ranije citiranu presudu Kokkinakis protiv Grčke, str. 21, stav 47)<br />

272

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!