Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
tiče organ<strong>iz</strong>acije zajednice kao takve, ali i djelotvornog uživanja pravo na slobodu vjeroispovijesti<br />
za sve aktivne članove. Ako organ<strong>iz</strong>acija života zajednice nije pod zaštitom člana 9, svi drugi aspekti<br />
slobode vjeroispovijesti pojedinca postaju ugroženi.<br />
U ovom slučaju nema sumnje da su podnosioci bili aktivni pripadnici vjerske zajednice. Prvi podnosilac<br />
<strong>iz</strong>abran je za glavnog muftiju bugarskih muslimana. Sud ne mora ustanovljavati da li je<br />
drugi podnosilac, koji je radio kao islamski vjerski učitelj, bio zaposlen i kao sekretar ureda glavnog<br />
muftije, jer nije osporeno da je gospodin Chaush musliman vjernik koji je aktivno učestvovao u<br />
vjerskom životu u periodu koji se razmatra.<br />
Iz toga slijedi da se događaji koji su predmet pritužbe tiču prava na vjeroispovijest oba podnosioca,<br />
kako ga određuje član 9 Konvencije. Stoga je ta odredba primjenjiva.<br />
Nadalje, Sud ne smatra da bi ovaj predmet bolje bilo razmatrati na osnovu člana 11 Konvencije,<br />
kako to predlaže vlada. Takav pristup <strong>iz</strong>vukao bi pritužbe podnosilaca <strong>iz</strong> konteksta, te zanemario<br />
njihovu suštinu.<br />
Sud, shodno tome, smatra da pritužbe podnosilaca trebaju biti razmatrane po članu 9 Konvencije.<br />
U mjeri u kojoj se tiču organ<strong>iz</strong>acije vjerske zajednice, Sud naglašava da se član 9 mora tumačiti u<br />
svjetlu zaštite koju daje član 11 Konvencije.<br />
U ovom predmetu, Sud je kazao da dato miješanje nije bilo propisano zakonom (stav 86):<br />
Sud, shodno tome, smatra da miješanje u unutrašnju organ<strong>iz</strong>aciju muslimanske zajednice i slobodu<br />
podnosilaca na vjeroispovijest nije bilo "propisano zakonom", te da je bilo pro<strong>iz</strong>voljno i zasnovana<br />
na zakonskim odredbama koje su omogućavale nesmetano diskreciono pravo <strong>iz</strong>vršnih vlasti, i koje<br />
ne zadovoljavaju potrebne standarde jasnoće i predvidivosti.<br />
I dalje u vezi s organ<strong>iz</strong>acijom, u presudi Serif protiv Grčke od 14. decembra 1999,<br />
Predstavka br. 38178/97, Izvještaji 1999-IX, stav 52, Sud je kazao:<br />
[…] Sud ne smatra da u demokratskim društvima država treba da poduzima mjere kojima se osigurava<br />
da su vjerske zajednice budu ili se uvedu u jedinstveno vođstvo.<br />
U predmetu Manoussakis i ostali protiv Grčke (26. septembar 1996, Izvještaji o<br />
presudama i odlukama 1996, str. 1362 i 1365, stavovi 40 i 47), podnosioci su bili osuđeni<br />
jer su uspostavili i vodili vjersku ustanovu za obrede i skupove sljedbenika Jehovinih<br />
svjedoka, a da prije toga nisu pribavili saglasnost Ministarstva za obrazovanje i vjerska<br />
pitanja ili biskupa. Što se tiče obaveze pribavljanja saglasnosti, Sud je primijetio:<br />
Kao i podnosioci, i Sud prihvata da države imaju pravo da potvrde neki pokret ili udruženje, posebno<br />
one koji imaju vjerske ciljeve, a čije aktivnosti mogu biti štetne za stanovništvo. Ipak podsjeća da<br />
Jehovini svjedocil ulaze u kategoriju "poznatih religija" kako to predviđa grčki zakon (vidi presudu<br />
Kokkinakis protiv Grčke od 25. maja 1993, Serija A br. 260-A, str. 15, stav 23). S ovim se i vlada<br />
saglasila.<br />
Međutim, ovlaštenja države nisu beskonačna. Sud je dalje kazao:<br />
268
Change language