Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Vrhovnog suda od 9. decembar 1997, predstavljalo miješanje u pravo crkve podnosioca i drugih<br />
podnosilaca na slobodu vjeroispovijesti, kako to garnatira član 9, stav 1, Konvencije.<br />
U ovom predmetu, Sud je kazao (stavovi 129-130):<br />
[…] Sud primjećuje da bez pr<strong>iz</strong>navanja, crkva podnosilac se ne može ni organ<strong>iz</strong>irati, ni djelovati.<br />
Pošto nema pravni subjektivitet, ne može pokrenuti sudski postupak za zaštitu svoje imovine, koja<br />
joj je neophodna za vjerske obrede, niti njeni pripadnici mogu da se sastaju i obavljaju svoje vjerske<br />
dužnosti, a da pri tome ne kriše zakon o vjerama.<br />
Što se tiče tolerantnosti koju je vlada navodno pokazala prema crkvi podnosiocu i njenim pripadnicima,<br />
Sud takvu toleranciju ne može smatrati zamjenom za pr<strong>iz</strong>nanje, pošto samo pr<strong>iz</strong>nanje<br />
može da im dodijeli prava.<br />
Sud dalje primjećuje da u nekim prilikama podnosioci nisu bili u stnaju da se odbrane od djela<br />
zastrašivanja, jer su se vlasti povukle uz <strong>iz</strong>govor da samo zakonite aktivnosti imaju pravo na zakonsku<br />
zaštitu (vidi stavove 56-57 i 84 u gornjem tekstu).<br />
Na kraju se primjećuje da kad su vlasti pr<strong>iz</strong>nale druga liturgijska udruženja, nisu primijenile iste<br />
kriterije kao one kojima su odbili pr<strong>iz</strong>navanje crkve podnosioca, i da moldavska vlada za ovakvu<br />
razliku u postupanju nije dala nikave argumente.<br />
Zaključak je da Sud smatra da odbijanje da se pr<strong>iz</strong>na ckrva podnosilac ima posljedice po slobodu<br />
podnosilaca na vjeroispovijest, koje se ne mogu smatrati proporcionalnima legitimnom cilju koji<br />
se želio ostvariti, ili koji je bio neophodan u demokratskom društvu, odnosno da se radi o kršenju<br />
člana 9.<br />
Presuda Hassan i Tchaouch protiv Bugarske (26. oktobar 2000, Predstavka br. 30985/96,<br />
stavovi 61-65) bavila se organ<strong>iz</strong>acijom crkava i uključivanjem države u njnu organ<strong>iz</strong>aciju. Sud<br />
je primijetio:<br />
U ovom slučaju, strane imaju različite stavove po pitanju da li su ili ne predmetni događaji, koji su svi<br />
vezani za organ<strong>iz</strong>aciju i vođstvo muslimanske zajednice u Bugarskoj, vezani za pravo pojedinačnih<br />
podnosilaca da manifestiraju svoju vjeroispovijest i, shodno tome, da li je primjenjiv član 9 Konvencije.<br />
Podnosioci tvrde da su u pitanju bile njihove vjerske slobode, a vlada je pritužbu anal<strong>iz</strong>irala<br />
prvenstveno <strong>iz</strong> ugla člana 11 Konvencije.<br />
Sud podsjeća da vjerske zajednice tradicionalno i univerzalno postoje u obliku organ<strong>iz</strong>iranih<br />
struktura. Poštuju pravila koja sljedbenici često smatraju božanskim. Vjerske ceremonije imaju<br />
svoje značenje i svetu vrijednost za vjernike, ako ih vode sveštena lica koja su za to ovlaštena u<br />
skladu sa ovim pravilima. Ličnost vjerskih službenika je nesumnjivo od velikog značaja za pripadnike<br />
određene zajednice. Učešće u životu zajednice je, na taj način, manifestacija vjeroispovijesti,<br />
zaštićena članom 9 Konvencije.<br />
Kad se radi o organ<strong>iz</strong>aciji vjerske zajednice, član 9 Konvencije mora se tumačiti u svjetlu člana 11,<br />
koji udruživanje štiti od neopravdanog miješanja države. Gledano <strong>iz</strong> tog ugla, pravo vijernika na<br />
slobodu vjeroispovijesti uključuje i očekivanje da će se zajednici dozvoliti da mirno djeluje, bez<br />
pro<strong>iz</strong>voljne intervencije države. Autonomno postojanje vjerskih zajednica neophodno je za plural<strong>iz</strong>am<br />
demokratskog društva i pitanje je koje je u samoj srži zaštite koju pruža član 9. Direktno se<br />
267
Change language