Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
ponašanju i stavovima (vidi stavove 8 i 25 u gornjem tekstu). Po turskim vlastima, ovakvo ponašanje
je kršilo vojnu disciplinu i ugrožavalo princip sekularizma.
Sud, shodno tome, zaključuje da prisilno penzionisanje podnosioca nije predstavljalo miješanje u
prava garantirana članom 9 (čl. 9), jer nije bilo motivirano načinom na koji je podnosilac manifestirao
svoju vjeroispovijest.
Prema tome, nema kršenja člana 9 (čl. 9).
(Idem presuda Hassan i Tchaouch protiv Bugarske od 26. oktobra 2000, Predstavka br. 30985/
96, stav 60.)
Komisija je ranije odlučivala o reklami kojom Scijentološka crkva, uz korištenje
argumentacije vjerske prirode, propagira dobrobit sprave za mjerenje stanja duše.
Komisija je smatrala da odluka suda da iz te reklame isključi određene čisto vjerske
termine nije bila u suprotnosti sa članom 9 (Predstavka br. 7805/77, Odluke i izvještaji
16, str. 72, stav 4). Komisija nije smatrala da ta reklama predstavlja "manifestiranje"
vjerskih ubjeđenja, te je kazala:
Komisija je mišljenja da koncept sadržan u prvom stavu člana 9, u vezi sa manifestiranjem ubjeđenja,
ne daje zaštitu za izjave o navodnim vjerskim ubjeđenjima, za koje se može reći da prodaju "argumente"
neke vjerske grupe u reklamama čisto komercijalne prirode. U vezi s tim, Komisija želi
napraviti razliku između reklama koje su samo "informativne" ili "deskriptivne", i komercijalnih
reklama koje nude predmete na prodaju. Kad reklama uđe u ovu drugu sferu, mada se može
odnsoiti na vjerske predemte bitne za određenu potrebu, izjava vjerskog sadržaja, po mišljenju
Komisije, više predstavlja želju da se roba proda za profit, nego izraz uvjerenja u pravom smislu te
riječi. Shodno tome, Komisija smatra da ono što je korišteno u predmetnoj reklami izlazi iz pravog
opsega člana 9 i da, shodno tome, nema miješanja u pravo podnosilaca da izražavaju svoja vjerska
ubjeđenja ili vjerovanja, po ovom članu.
(Vidi i predmet Efstratiou protiv Grčke, 18. decembar 1996, Izvještaji 1996-VI, gdje
je Sud smatrao da obaveza djece u školi da učestvuju u prazničnoj povorci u kojoj
su učestvovale i oružane snage, nije bila uvredljiva za vjerska ubjeđenja podnosilaca,
pripadnika Jehovinih svjedoka.)
Praktični primjeri
Presuda Metropolitan Church of Bessarabia i ostali protiv Moldavije (13. decembar
2001, Predstavka br. 45701/99) bavila se odbijanjem priznavanja crkve. Sud je primijetio
da (stav 105):
[…] ako nije priznata, crkva podnosilac ne može djelovati. Njeni svećenici ne mogu držati svetu
službu, njeni pripadnici ne mogu se sastajati da bi prakticirali svoju vjeru, a pošto nema pravni
subjektivitet, nema pravo na sudsku zaštitu svoje imovine.
Sud smatra da je odbijanje moldavske vlade da prizna crkvu podnosioca, što je podržano odlukom
266