Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Član 8, stav 2 – odredba o derogaciji
Član 8, stav 2, glasi:
2.Javna vlast se ne miješa u uživanje ovog prava, osima ako je takvo miješanje
predviđeno zakonom, i ako je to nužna mjera u demokratskom društvu, u
interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti zemlje,
za sprječavanje nereda ili zložina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i
sloboda drugih.
Ovdje ćemo se baviti restriktivnim odredbama sadržanim u članu 8, kao i u drugim članovima,
kao što su 9, 10 i 11. Formulacije su im često slične. U daljem tekstu se neće razmatrati tako
detaljno, kao u ovom dijelu.
Razmatranje sudske prakse vezane za prisluškivanje telefona i praćenje prepiske daje inicijalni
pristup ovoj odredbi.
1.Miješanje "u skladu sa zakonom"
Da bi bilo opravdano, miješanje mora, kao prvo, biti "u skladu sa zakonom". U presudi Sunday
Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 1), Sud je objasnio značenje tog izraza (26. april
1979, Serija A br. 30, str. 30-31, stavovi 47 i 49):
[u izrazu] "propisano zakonom", riječ "zakon" obuhvata ne samo pisani, već i nepisani zakon. Shodno
tome, Sud ovdje ne pridaje veliki značaj činjenici da je nepoštivanje suda tvorevina precedentnog
prava, a ne zakonskog propisa. Jasno je da bi bilo suprotno namjeri autora Konvencije smatrati
da ograničenje nametnuto precedentnim pravom nije "propisano zakonom" samo na osnovu toga
da nije iskazano u zakonskom tekstu: to bi državu potpisnicu Konvencije u kojoj se primjenjuje
precedentno pravo lišilo zaštite po članu 10, stav 2 (čl. 10-2), i potkopalo sami korijen pravnog
sistema države.
[…]
Po mišljenju Suda, ovo su samo dva od zahtjeva koji proizilaze iz izraza "propisano zakonom".
Prvo, zakon mora biti adekvatno pristupačan: građanin mora biti u stanju da ima naznaku koja je
primjerena u okolnosti pravnih propisa primjenjivih na dati slučaj. Drugo, norma se ne može smatrati
"zakonom" osim ako nije formulirana sa dovoljnom preciznošću, da je građaninu moguće da
uskladi svoje ponašanje: mora biti u stanju – ako je potrebno, uz odgovarajući savjet – da predvidi,
onoliko koliko je razumno moguće u datim okolnostima, posljedice koje data aktivnost može podrazumijevati.
Te posljedice ne moraju biti predvidive sa apsolutnom sigurnošću: iskustvo pokazuje
da je to nemoguće. Opet, mada sigurnost jeste itekako poželjna, može za sobom povući i pretjeranu
krutost, a zakon mora biti u stanju pratiti promjene u okolnostima koje se stalno mijenjaju.
Shodno tome, mnogi zakoni su neumitno iskazani formulacijama koje su u manjoj ili većoj mjeri
neprecizne i čije su tumačenje i primjena stvar prakse.
U presudi Silver i ostali od 25. marta 1983, Serija A br. 61, str. 33, stav 88, Sud je potvrdio da
258