Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Zakonska veza između stanovnika i njegovog doma
U presudi Mentes i ostali protiv Turske, Sud je jasno kazao da nema potrebe da podnosilac
pritužbe bude i vlasnik kuće ili da je u njoj stalno prisutan da bi se ona smatrala njegovim
domom, pod uslovom da je redovno koristi (presuda od 28. novembra 1997, Predstavka br.
23186/94, Izvještaji 1997-VIII, stav 73).
Sud ne vidi nikakav razlog da se pravi razlika između prve podnositeljice, gospođe Azize Mentes,
i drugog i trećeg podnosioca. Mada je vlasnik kuće vjerovatno njen svekar, a ne ona, prva podnositeljica
jeste tamo živjela svake godine, i to u dužim periodima, kada je boravila u tom selu (vidi
stav 34 u gornjem tekstu). Obzirom na njene jake porodične veze i na prirodu njenog stanovanja,
njeno korištenje kuće na dan 25. juna 1993. godine ulazi u opseg zaštite garantirane članom 8
Konvencije.
Predmet Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva dao je Sudu priliku da razmatra primjenu člana
8 na nezakonito uspostavljene domove. U ovom slučaju, podnositeljici, Romkiniji, je odbijen
zahtjev za urbanističku saglasnost, kojim bi joj bilo dozvoljeno da živi u prikolici na zemlji koju
je posjedovala zajedno sa svojom porodicom. Slijedom presude Gillow, Sud je primijetio, u vezi
sa primjenjivošću člana 8 Konvencije (25. septembar 1996, Izvještaji o presudama i odlukama
1996-IV, No. 16, str. 1287-1288, stavovi 52-54):
Vlada osporava da se radi o bilo kakvim pravima podnositeljice na osnovu člana 8 (čl. 8). U vezi s
tim, samo "dom" ustanovljen na osnovu zakona može uživati zaštitu te odredbe (čl. 8).
U podnesku podnositeljice i Komisije nije bilo ništa u formulaciji člana 8 (čl. 8) ili u sudskoj praksi
ovog Suda ili Komisije što bi ukazivalo na to da je koncept "doma" ograničen na mjesto stanovanja
koje je ustanovljen na osnovu zakona.
Sud je u svojoj presudi u predmetu Gillow protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. novembra 1986.
(Serija A br. 109), primijetio da su podnosioci u predmetnoj imovini zasnovali svoj dom, zadržali
vlasništvo nad njom u namjeri da se tu vrate, živjeli u njoj s namjerom da se tu stalno nastane,
odrekli se drugog doma i nisu nikakav novi ustanovili bilo gdje u Ujedinjenom Kraljevstvu. Stoga
se ta imovina ima smatrati njihovim "domom" u smislu člana 8 (čl. 8) (loc. cit., str. 19, stav 46).
Mada je u predmetu Gillow podnosiočev dom bio inicijalno ustanovljen zakonski, na ovaj predmet
se primjenjuju slična razmatranja. Sud je uvjeren da je podnositeljica kupila zemlju s namjerom
da se tu nastani. Tu je živjela skoro kontinuirano od 1988. – osim odsustva od dvije sedmice 1993.
godine, iz porodičnih razloga (vidi stavove 11 i 13 u gornjem tekstu) – i ničim nije ukazano na to
da je uspostavila, ili da namjerava uspostaviti dom bilo gdje drugo. Stoga se ovaj predmet odnosi na
pravo podnositeljie na poštivanje njenog "doma".
Primjeri primjene člana 8 u vezi sa domom
U presudi Selçuk i Asker protiv Turske, podnosioci su tvrdili da uništavanje njihovih kuća i
mlina gospođe Selçuk, koje je izvršio organ zadužen za izvršenje zakona, i to što su protjerani
iz svog sela, treba da se analizira kao kršenje člana 8. Sud je kazao (presuda od 20. aprila 1998,
Predstavke br. 23184/94 i 23185/94, Izvještaji 1998-II, stavovi 86-87):
251