Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
da je podnosilac sa svojom matičnom zemljom održao veze koje su jače od samog državljanstva.
Što se tiče težine djela, Sud primjećuje da je Žalbeni sud u Lyonu podnosiocu izrekao zatvorsku
kaznu od deset godina, od kojih su dvije uslovno, za rasparčavanje heroina, od kojeg je jedan dio
bio za njegovu i za upotrebu njegovog kompanjona, a ostatak za prodaju za financiranje daljnje
kupovine, nakon što je modificiran na način kojim je postao posebno opasan za kupce. Ovo djelo
nesumnjivo predstavlja teško kršenje javnog reda i potkopava zaštitu zdravlja drugih. U pogledu
razarajućih efekata droge na živote drugih ljudi, Sud razumije zašto vlasti pokazuju takvu krutost
prema onima koji aktivno doprinose širenju ove pošasti (vidi presudu Dalia protiv Francuske od
19. februara 1998, Izvještaji 1998-I, str. 92, stav 54).
U svjetlu navedenog, Sud smatra da nalog za udaljavanje na period od deset godina nije neproporcionalan
cilju koji se želio ostvariti. Prema tome, nije došlo do kršenja člana 8.
(Idem presuda Dalia protiv Francuske od 19. februara 1998, Predstavka br. 26102/95, Izvještaji
1998-I, stavovi 39, 45 i 52-54 ; i presuda El Boujaïdi protiv Francuske od 26. septembra 1997,
Izvještaji 1997-VI, Predstavka br. 25613/94.)
Različite hipoteze
Posjete u zatvoru
Presuda Messina protiv Italije (br. 2) (28. septembar 2000, Predstavka br. 25498/94, stavovi
61-63, 66-70 i 72-74) bavi se ograničenjima porodičnih posjeta osobi u pritvoru u vezi s kojom
je podnesen nalog za hitno izođenje pred istražnog sudiju u vezi sa ubistvom sudije; koji je
osuđen na zatvorsku kaznu od sedamnaest godina; i u vezi s kojim je u toku bio postupak na
osnovu optužbe za veze s mafijom. Sud je kazao:
Sud primjećuje da bilo kakav pritvor koji je zakonit u smislu člana 5 Konvencije po svojoj prirodi
podrazumijeva ograničenje privatnog i porodičnog života. Međutim, sastavni dio zatvorenikovog
prava na poštivanje porodičnog života je da mu zatvorske vlasti pomognu u održavanju kontakata
sa užom porodicom (vidi Ouinas protiv Francuske, Predstavka br. 13756/88, Odluka Komisije od
12. marta 1990, Odluke i izvještaji 65, str. 265).
U ovom slučaju, podnosilac je bi pod specijalnim zatvorskim režimom, koji je podrazumijevao
ograničenje broja porodičnih posjeta (ne više od dvije mjesečno) i nametao mjeru nadzora za takve
posjete (zatvorenici su bili od posjetilaca odvojeni staklenom pregradom).
Sud smatra da ovakva ograničenja predstavljaju miješanje u podnosiočevo uživanje prava na
poštivanje porodičnog života, garantirano članom 8, stav 1, Konvencije (vidi X. protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, Predstavka br. 8065/77, Odluka Komisije od 3. maja 1978, Odluke i izvještaji 14, str.
246).
Takvo miješanje nije kršenje Konvencije ako je "u skladu sa zakonom", ako teži jednom ili više
legitimnih ciljva predviđenih stavom 2 člana 8, i ako se može smatrati mjerom koja je "neophodna
u demokratskom društvu ".
[…]
248