Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
postupak pred Sudom, Sud uzima u obzir njegovu životnu dob, poznavanje jezika, državljanstvo,
postojanje srodnika u zemlji odredišta, postojanje prepreka njegovom povratku ili održavanju
kontakata, itd., i odvaguje situaciju u koju će biti doveden ostvarenjem cilja koji država želi. Što
se tiče odgovorne države, generalno se koristi ekonomskim osnovom ili osnovom povezanim
sa sprječavanjem nereda.
Osnov ekonomskih ili javnih interesa
U jednom predmetu (Berrehab protiv Holandije, 21, juni 1988, Serija A br. 138, str. 16, stav
29), Sud je smatrao da protjerivanje stranca iz Holandije, nakon što se razveo od holandske
državljanke sa kojom je imao dijete, nije zadovoljilo kriterije proporcionalnosti koje traži
član 8, stav 2. Holandija je protjerivanje branila kao neophodno u cilju zaštite tržišta rada i
ekonomske dobrobiti zemlje […]. Po mišljenju Suda, cilj kojem se težilo takvim miješanjem u
porodični život nije dovoljno opravdavao protjerivanje, jer je dati stranac imao bliske veze sa
kćerkom. Sud je primijetio:
Što se tiče cilja koji se želi postići, mora se naglasiti da se ovaj predmet nije ticao stranca koji želi po
prvi put da uđe u Holandiju. već o osobi koja je već nekoliko godina tu zakonito živjela, imala dom i
posao, i protiv koga vlada ne tvrdi da ima bilo kakvu pritužbu. Uz to, gospodin Berrehab tu već ima
porodične veze – oženio se Holanđankom i u tom braku je rođeno jedno dijete.
Što se tiče stepena miješanja, treba naznačiti da već nekoliko godina postoje bliske veze između
gospodina Berrehaba i njegove kćerke (vidi stavove 9 i 21 u gornjem tekstu) i odbijanje nezavisne
dozvole boravka, a nakon toga i protjerivanje, prijetnja su za prekid tih veza. Takav efekat miješanja
u ovom predmetu postao je još ozbiljniji jer je Rebecca imala potrebu da ostane u kontaktu s ocem,
posebno zato što je vrlo mlada.
Uzimajući u obzir ove posebne okolnosti, Sud smatra da nije ostvarena odgovarajuća ravnoteža
između interesa koji se ovdje pojavljuju, te da se, prema tome, radi o nesrazmjeru između cilja koji
se želio ostvariti, i sredstava upotrijebljenih u njegovom ostvarivanju. Obzirom na to, Sud ne može
smatrati da su osporene mjere bile neophodne u demokratskom društvu. Shodno tome, zaključuje
da je došlo do kršenja člana 8 (čl. 8).
Što se tiče imigracije i prava imigranata da porodice budu s njima, može se pomenuti presuda
Ahmut protiv Holandije (28. movembar 1996, Predstavka br. 21702/93, Izvještaji 1996-VI, stav
67), gdje je Sud primijetio:
Sud je, u svojoj presudi u predmetu Gül, već iznio važeće principe (loc. cit., stav 38):
(a) Mjera u kojoj država ima obavezu da na svoj teritorij primi srodnike imigranata će varirati
ovisno o datim okolnistima osoba na koje se to odnosi, i općih interesa.
(b) U smislu jasno ustanovljenih međunarodnopravnih obaveza i na osnovu njenih obaveza po
međunarodnim ugovorima, država ima pravo da kontrolira ulazak osoba koje nisu državljani na
svoj teritorij.
(c) Što se tiče imigracije, član 8 (čl. 8) se ne može smatrati nametanjem obaveze države da poštuje
izbor imigranata koja zemlja će im biti uobičajeno boravište, te da dozvoli spajanje porodice na
svojoj teritoriji.
244