Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
[…] obaveza domaćih vlasti da poduzme mjere kojima se omogućava spajanje nije apsolutna, jer<br />
spajanje roditelja sa djecom koja su <strong>iz</strong>vjesno vrijeme živjela sa drugim roditeljima možda se ne<br />
može ostvariti odmah i može tražiti određenu pripremnu mjeru. Prioda i obim takve pripremne<br />
mjere ovisit će o okolnositma svakog slučaja, ali razumijevanje i saradnja svih koji su u tu situaciju<br />
uključeni uvijek je vrlo bitan sastojak. Dok domaće vlasti moraju učiniti sve što mogu da omoguće<br />
takvu saradnju, svaka obaveza da se u ovoj oblasti primijeni prisila mora se ograničiti, jer se moraju<br />
uzeti u obzir i interesi, a i prava i slobode svih uključenih, a posebno najbolji interesi djeteta i njegova<br />
ili njena prava po članu 8 Konvencije. Tamo gdje <strong>iz</strong>gleda da kontakti sa roditeljima mogu biti<br />
prijetnja tim interesima ili biti miješanje u njih, na domaćim je vlastima da uspostave <strong>iz</strong>među njih<br />
pravičnu ravnotežu (vidi gore citiranu presudu Hokkanen, str. 22, stav 58).<br />
[…]<br />
Ono što je u ovom slučaju odlučujuće je, prema tome, da li su domaće vlasti poduzele sve korake<br />
da omoguće <strong>iz</strong>vršenje naloga od 14. decembra 1994, koje se realno moglo zahtijevati ( presuda<br />
Hokkanen, ibid.).<br />
(vidi i presudu Glaser od 19. septembra 2000. i presudu Nuutinen od 27. juna 2000.)<br />
Član 8 pokriva i određeni broj više specifičnih aspekata, kao što su pravo na preuzimanje<br />
tijela preminulog srodnika. U presudi Pannullo i Forte protiv Francuske od 30. oktobra<br />
2001. (Predstavka br. 37794/97, stavovi 38-40, dostupna samo na francuskom – nezvanični<br />
prevod), podnosioci su se žalili da im tijelo djeteta nije vraćeno nakon obdukcije <strong>iz</strong>vršene u<br />
vezi s istragom o uzroku smrti. Obdukciju je naložio istražni sudija i obavljena je 9. jula 1996,<br />
a odobrenje za sahranu nije dato do 14. februara 1997. Sud je kazao:<br />
Sud smatra da je obaveza da se obavi istraga značila da francuske vlasti trebaju zadržati Erikino<br />
tijelo onoliko koliko je neophodno za obdukciju, odnosno do 9. jula 1996. Što se tiče kasnijeg<br />
perioda, s druge strane, pismo profesora L. državnom tužiocu jasno pokazuje da je tijelo djeteta<br />
trebalo biti vraćeno roditeljima odmah nakon obdukcije, jer su uzeti svi potrebni uzorci, a <strong>iz</strong>rada<br />
<strong>iz</strong>vještaja nije tražila da se tijelo zadrži u forenzičkoj ustanovi. Iz pisma je jasno i da je istražni<br />
sudija bio odmah obaviješten o tom stavu, i da se forenzička ustanova u nekoliko navrata u vezi s<br />
tim obraćala sudiji.<br />
U takvim okolnostima, bilo da je kašnjenje uzrokovala, kako vlada tvrdi, inertnost stručnjaka, ili<br />
sudijino "nerazumijevanje medicinskih pitanja", Sud smatra da, obzirom na okolnosti i za roditelje<br />
tragičnu prirodu ovog slučaja, odnosno gubitak djeteta, francuske vlasti nisu uspostavile pravičnu<br />
ravnotežu <strong>iz</strong>među prava podnosica na poštivanje privatnog i porodičnog života i legitimnih ciljeva<br />
koji su se željeli ostvariti.<br />
Shodno ovome, Sud smatra da je došlo do kršenja člana 8 Konvencije.<br />
Protjerivanje, udaljavanje, zabrana ulaska na teritoriju, neobnavljanje<br />
dozvole boravka<br />
U zavisnosti od slučaja, miješanje (protjerivanje, udaljavanje, zabrana ulaska na teritoriju) ili<br />
nedjelovanje (ne<strong>iz</strong>davanje dozvole boravka, itd.) mogu otvoriti pitanje postojanja pozitivne<br />
obaveze.<br />
Kad se radi o slučaju gdje je podnosilac morao da napusti zemlju protiv koje je pokrenuo<br />
243
Change language