Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
95, stavovi 70-73), Sud je kazao:<br />
U određivanju da li su osporene mjere bile "neophodne u demokratskom društvu", Sud će razmatrati<br />
da li su, u svjetlu cijelog slučajau, razlozi dati kao opravdanje bili relevantni i dovoljni u smislu<br />
stava 2 člana 8 Konvencije. Nesumnjivo je da je pitanje šta je u najboljem interesu djeteta uvijek<br />
od ključnog značaja u svakom ovakvom predmetu. Uz to, mora se imati na umu da domaće vlasti<br />
imaju mogućnost i korist od direktnog kontakta sa svim uključenim osobama. Iz ovoga pro<strong>iz</strong>ilazi<br />
da je zadatak Suda ne da zamijeni domaće vlasti u ostvarivanju odgovornosti vezanih za staranje i<br />
pristup, već da razmatra, u svjetlu Konvencije, odluke koje su te vlasti donijele u ostvarivanju svojih<br />
ovlasti te vrste (vidi presudu Hokkanen protiv Finske od 23. septembra 1994, Serija A br. 299-A,<br />
str. 20, stav 55, i, mutatis mutandis, presudu Bronda protiv Italije od 9. juna 1998, Izvještaji o presudama<br />
i odlukama 1998-IV, str. 1491, stav 59).<br />
Stepen slobodne procjene koji se ostavlja domaćim vlastima varirat će u skladu sa prirodim pitanja<br />
i značajem interesa na koje se odnosi. Shodno tome, Sud potvrđuje da vlasti uživaju širok stepen<br />
slobodne procjene, posebno kad ocjenjuju da li je neophodno dijete smjestiti na staranje. Međutim,<br />
potrebna je strožija anal<strong>iz</strong>a u pogledu bilo kakvih daljih ograničenja, kao što su ograničenja koja<br />
vlasti stavljaju na pravo roditelja na pristup djetetu, kao i bilo kakvih drugih garancija uspostavljenih<br />
da se osigura djelotvorna zaštita prava i roditelja i djece na poštivanje porodičnog života. Takva<br />
dalja ograničenja podrazumijevaju opasnost da bi se porodični odnosi roditelja i malog djeteta<br />
mogli trajno ugroziti (vidi, <strong>iz</strong>među ostalog, i presudu Johansen protiv Norveške od 7. augusta 1996,<br />
Izvještaji 1996-III, str. 1003, stav 64).<br />
Sud nadalje podsjeća da, mada član 8 ne sadrži nikakve eksplicitne procesne zahtjeve, proces<br />
odlučivanja sadržan u mjeri miješanja mora biti pravičan, i mora biti takav da omogućava dužno<br />
poštovanje interesa koje štiti član 8:<br />
"[O]no što treba odrediti je da li su, obzirom na specifične okolnosti predmeta, posebno na<br />
oznbiljnost odluka koje se donose, roditelji bili uključeni u proces donošenja odluke, gledano<br />
u cjelini, u mjeri koja bi bila dovoljna da im da potrebnu zaštitu interesa. Ako nisu, onda se<br />
nije poštovao njihov porodični život, a miješanje koje je proisteklo <strong>iz</strong> odluke neće se moći<br />
smatrati "neophodnim" u smislu člana 8" (vidi presudu W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva od<br />
8. jula 1987, Serija A br. 121-A, str. 28-29, stavovi 62 i 64).<br />
Ranije je zaključeno da nepodastiranje relevantne dokumentacije roditeljima u toku procedure<br />
koju su vlasti pokrenule za smiještanje i zadržavanje djeteta na staranju, znači da proces odlučivanja<br />
o staranju i pristup nisu osigurali potrebnu zaštitu interesa roditelja u smislu zaštite po članu 8 (vidi<br />
presudu McMichael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. februara 1995, Serija A br. 307-B, str.<br />
57, stav 92).<br />
(Vidi i presudu K. i T. protiv Finske od 12. jula 2001, Predstavka br. 25702/94, stavovi 154-<br />
155.)<br />
Materijalni uslovi idu uz procesne obaveze. Takva obaveza ni u kom slučaju nije nova. Tako je,<br />
u presudi W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (8. juli 1987, Serija A br. 121, str. 29, stav 64), Sud<br />
primijetio:<br />
Ono što se […] mora odrediti je da li […] su roditelji bili uključeni u proces odlučivanja, glednao<br />
u cjelni, u mjeri dovoljnoj da im da potrebnu zaštitu interesa. Ako nisu, onda se neće ispoštovati<br />
241
Change language