Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
U ovom predmetu, medicinskom savjetniku su dostavljeni sudski nalozi kojima je bio prisljen
dati iskaz. Sud je dalje rekao:
Što se tiče naloga ljekarima i psihijatru podnositeljice da daju iskaz pred sudom, ovaj Sud primjećuje
da su te mjere poduzete u kontekstu toga što je Z. iskoristila pravo koje ima po finskom zakonu,
da ne daje iskaz protiv supruga (vidi stavove 14, 17 i 21 u gornjem tekstu). Cilj je bio isključivo
da se od njenih medicinskih savjetnika sazna da li je X. znao ili imao razloga da sumnja na HIV
infekciju. Njihov iskaz mogao je odlučiti da li je u datom perioidu X. bio kriv za seksualne delikte
ili, dodatno, za puno ozbiljnija djela pokušaja ubistva iz nehata u vezi sa dva djela izvršena prije
19. marta1992, kad su dobijeni pouzdani rezultati testa na HIV. Ne može biti nikakve sumnje da
su nadležne državne vlasti imale pravo da misle da je težina javnog interesa išla u korist istrage i
krivičnog gonjenja X za pokušaj ubistva iz nehata u vezi sa svih pet djela, a ne samo tri.
Sud dalje primječuje da je, prema važećem finskom zakonu, medicinskim savjetnicima podnositeljice
moglo biti naloženo da daju iskaz u vezi s njom, bez njenog znanja i saglasnosti, samo u
vrlo ograničenim okolnostima, odnosno u vezi sa istragom i podnošenjem krivične prijave za teška
krivična djela za koja je zaprijećena zatvorska kazna od najmanje šest godina (vidi stav 46 u gornjem
tekstu). Pošto su odbili da daju iskaz policiji, policija je morala imati odobrenje pravosudnog
organa – opštinskog suda – da ih sasluša kao svjedoke (vidi stav 28 u gornjem tekstu). Ispitivanje
je bilo in camera pred općinskim sudom, koji je unaprijed dao nalog da sav dosje, uključujući
transkripte izjava svjedoka, ima status povjerljivog (vidi stavove 19 i 23 u gornjem tekstu). Svi koji
su učestvovali u postupku imali su dužnost da informacije tretiraju kao povjerljive. Kršenje takve
dužnosti u ovom kontekstu može, po finskom zakonu, dovesti do građanske i/ili krivične odgovornosti
(vidi stavove 53-56 u gornjem tekstu).
Sud je zaključio da je dato miješanje bilo opravdano po članu 8, stav 2.
Za drugi predmet koji se odnosio na tajnost medicinskih podataka, vidi presudu M.S. protiv
Švedske (27. august 1997, Predstavka br. 20837/92, Izvještaji 1997-IV, stavovi 31-44), u vezi s
davanjem medicinskog dosjea službi socijalne sigurnosti (nije bilo kršenja člana 8).
Fizički integritet
U presudi Bensaid protiv Ujedinjenog Kraljevstva (6. februar 2001, Predstavka br. 44599/98,
stavovi 47-49), Sud je odgovorio na argument podnosioca da je njegovo protjerivanje u Alžir
bilo kršenje njegovog prava na privatni život, s obzirom na to da je to moglo proizvesti posljedice
na njegovo psihičko zdravlje, kao razultat različitog medicinskog tretmana koji bi imao u toj
zemlji. Sud je smatrao da nije dokazano da je odgovarajući medicinski tretman nedostupan u
mjeri koja bi pogoršala njegovu situaciju.
U presudi Matter protiv Slovačke (5. juli 1999, Predstavka br. 31534/96, stavovi 62-71), Sud
je smatrao da to što je osoba prisilno odvedena u psihijatrijsku bolnicu na pregled nije bilo
neproporcionalno i jeste bilo u skladu sa članom 8, stav 2. Podnosilac je bolovao od paranoidne
psihoze.
U predmetu Raninen protiv Finske, Sud je uspostavio kriterije o nošenju lisica:
Prema sudskoj praksi ovog Suda, pojam "privatnog života" je širok i ne podliježe konačnoj definiciji;
može, u zavisnosti od okolnosti, obuhvatiti moralni i fizički integritet osobe (vidi presudu X.
234