Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
zdravstvenih podataka vitalni je princip u pravnim sistemima svih država potpisnica Konvencije.<br />
Od ključnog je značaja ne samo poštivanje osjećaja privatnosti pacijenta, već i povjerenja pacijenta<br />
u ljekarsku struku i u zdravstvene službe uopće.<br />
Odsustvo takve zaštite može one kojima treba medicinska pomoć odvratiti od otkrivanja onih informacija<br />
lične i intimne prirode koje bi mogle biti neophodne da bi se osigurao odgovarajući<br />
medicinski tretman, ili čak od traženja takve pomoći uopće, time ugrožavaju svoje zdravlje i, u<br />
slučaju prenosivih bolesti, zdravlje zajednice (vidi Preporuku br. R (89) 14 o etičkim pitanjima HIV<br />
infekcija u zdravstvenoj zaštiti i socijalnom kontekstu, koju je Komitet ministara Vijeća Evrope<br />
usvojio 24. oktobra 1989, posebno opće napomene vezane za povjerljivost medicinskih podataka u<br />
stavu 165 popratnog obrazloženja).<br />
Domaći zakon, prema tome, mora dati odgovarajuće garancije zaštite, kojima će se spriječiti objelodanjivanje<br />
ili davanje ličnih zdravstvenih podataka, što bi bilo nekonzistentno sa garancijama člana<br />
8 Konvencije (čl. 8) (vidi, mutatis mutandis, članove 3, stav 2.c, 5, 6 i 9 Konvencije o zaštiti pojedinaca<br />
u vezi sa automatskom obradom ličnih podataka, European Treaty Series br. 108, Strasbourg,<br />
1981).<br />
Gore pomenuta pitanja posebno su bitna u vezi sa zaštitom povjerljivosti informacija i zaraženosti<br />
HIV-om. Objelodanjivanje takvih podataka može imati dramatičan efekat na privatni i porodični<br />
život osobe, kao i na socijalni status ili zaposlenje, tako što će ta osboa biti <strong>iz</strong>ložena osudi, čak i<br />
odbacivanju. Iz tog razgloga, time bi se pojedinci mogli i odvratiti od traženja dijagnoze ili tretmana,<br />
i time potkopati preventivne napore zajednice da zaustavi pandemično širenje ove bolesti<br />
(vidi gore pomenuto popratno obrazloženje uz Preporuku br. R (89) 14, stavovi 166-68). Interes<br />
zaštite povjerljivosti takvih informacija će, shodno tome, imati veliku težinu u uspostavi ravnoteže<br />
pri određivanju da li je miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju koji se želio ostvariti. Takvo<br />
miješanje ne može biti kompatibilno sa članom 8 Konvencije (čl. 8) osim ako nije opravdano jačim<br />
zahtjevom javnog interesa.<br />
U svjetlu krajnje intimne i osjetljive prirode informacija vezanih za nečiji HIV status, sve mjere<br />
države koje traže davanje ili objelodanjivanje takvih informacija bez prethodne saglasnosti pacijenta,<br />
traže najpažljiviju anal<strong>iz</strong>u ovog Suda, kao i garancije koje za cilj imaju da osiguraju djelotvornu<br />
zaštitu (vidi, mutatis mutandis, presudu Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 22. oktobra<br />
1981, Serija A br. 45, str. 21, stav 52; i presudu Johansen protiv Norveške od 7. augusta 1996,<br />
Izvještaji o presudama i odlukama 1996-III, str. 1003-1004, stav 64).<br />
U isto vrijeme, Sud prihvata da nad insteresima pacijenta i zajednice u cjelini u pogledu zaštite<br />
medicinskih podataka može prevagnuti interes istrage i krivičnog gonjenja zločina i javnosti sudskog<br />
postupka (vidi, mutatis mutandis, član 9 ranije pomenute konvencije o zaštiti podataka <strong>iz</strong><br />
1981.), gdje se vidi da su takvi interesi od još većeg značaja.<br />
Mora se imati na umu, u kontekstu istražnih mjera koje se razmatraju, da nije na Sudu da svojim<br />
stavovima zamijeni stavove domaćih vlasti u pogledu relevantnosti dokaza korištenih u sudskom<br />
postupku (vidi, naprimjer, gore pomenutu presudu Johansen, str. 1006-1007, stav 73).<br />
Što se tiče pitanja vezanog za pristup javnosti ličnim podacima, Sud prihvata da nadležne državne<br />
vlasti trebaju imati određeni stepen slobodne procjene pri uspostavi pravične ravnoteže <strong>iz</strong>među<br />
interesa javnosti sudskog postupka, s jedne strane, i interesa stranke ili trećeg lica u zadržavanju<br />
tajnosti takvih podataka, sa druge. Širina stepena slobodne procjene zavisi od faktora kao što su<br />
priroda i ozbiljnost interesa o kojima se radi i težina miješanja (vidi, naprimjer, presudu Leander<br />
protiv Švedske od 26. marta1987, Serija A br. 116, str. 25, stav 58; i, mutatis mutandis, presudu Manoussakis<br />
i ostali protiv Grčke od 26. septembra 1996, Izvještaji 1996-IV, str. 1364, stav 44).<br />
233
Change language