Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Sud se slaže. Dokazi opravdavaju zaključak da je postojala razumna vjerovatnoća da je pozive koje<br />
je gospođa Halford napravila <strong>iz</strong> svoje kancelarije prisluškivlaa policija <strong>iz</strong> Merseysidea, sa osnovnim<br />
ciljem da prikupi dokaze koji će pomoći u odbrani u postupku za polnu diskriminaciju koji je prov<br />
njih pokrenut (vidi stav 17 u gornjem tekstu). Ovakvo prisluškivanje predstavljalo je "miješanje<br />
organa javne vlasti" u smislu člana 8, stav 2 (čl. 8-2), u pogledu prava gospođe Halford da uživa<br />
poštivanje privatnog života i prepiske.<br />
Slučaj Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2 August 1984, Serija A br. 82, str. 30-33, stavovi<br />
64-68) dao je Sudu novu priliku da donese odluku o uslovima koje zakonodavne odredbe<br />
o prisluškivanju telefona moraju zadovoljiti u smislu člana 8, stav 2, kojima se omogućava<br />
miješanje u privatni život. Sud je, kao prvo, kazao da je došlo do miješanja u prava podnosioca u<br />
smislu člana 8. Nakon toga je opisao karakteristike zakona koji je koristila odgovorna država:<br />
Prihvaćeno je da je jedan telefonski poziv u kojem je učestvovao podnosilac policija prisluškivala<br />
na osnovu naloga koji je <strong>iz</strong>dao Ministar unutrašnjih poslova (vidi stav 14 u gornjem tekstu). Kako<br />
su telefonski razgovori obuhvaćeni pojmovima "privatni život" i "prepiska" u smislu člana 8 (čl. 8)<br />
(vidi presudu Klass i ostali od 6. septembra 1978, Serija A br. 28, str. 21, stav 41), pr<strong>iz</strong>nata mjera<br />
prisluškivanja predstavljala je "miješanje organa javne vlasti" u uživanje prava koje podnosiocu<br />
garantira prvi stav člana 8 (čl. 8-1).<br />
[…]<br />
Ključno sporno pitanje je da li su ovakva miješanja opravdana u smislu drugog stava člana 8 (čl.<br />
8-2), odnosno da li su bila "u skladu sa zakonom" i "neophodna u demokratskom društvu" za jednu<br />
od svrha navedenih u tom stavu.<br />
Prvi takav princip je da riječ "zakon" (eng. law/loi) treba tumačiti tako da pokriva ne samo pisani z<br />
akon, već i nepisani (vidi ranije pomenutu presudu Sunday Times, str. 30, stav 47). Drugi princip,<br />
koji Komisija, Vlada i podnosilac pr<strong>iz</strong>naju da je primjenjiv na ovaj predmet, je da "dato miješanje<br />
mora imati neki osnov u domaćem zakonu" (vidi gore pomenutu presudu Silver i ostali, str. 33,<br />
stav 86). Međutim, smatra se da dati <strong>iz</strong>razi uključuju i zahtjeve koji sežu dalje od saglasnosti sa<br />
domaćim zakonom. […]<br />
Sud bi ponovio svoje mišljenje da se fraza "u skladu sa zakonom" ne odnosi samo na domaći zakon,<br />
već i na kvalitet zakona, odnosno da je on u skladu sa principima vladavine zakona, koja se eksplicitno<br />
pominje u preambuli Konvencije (vidi, mutatis mutandis, gore pomenutu presudu Silver<br />
i ostali, str. 34, stav 90, i presudu Golder od 21. februara 1975, Serija A br. 18, str. 17, stav 34).<br />
Ovaj <strong>iz</strong>raz tako implicira – a to pro<strong>iz</strong>ilazi <strong>iz</strong> cilja i svrhe člana 8 (čl. 8) – da u domaćim zakonima<br />
mora postojati mjera zaštite od pro<strong>iz</strong>voljnog miješanja javnih vlasti u prava koja garantira prvi stav<br />
(čl. 8-1) (vidi <strong>iz</strong>vještaj Komisije, stav 121). Posebno tamo gdje se ovlaštenja organa <strong>iz</strong>vršne vlasti<br />
<strong>iz</strong>vršavaju u tajnosti, očigledan je r<strong>iz</strong>ik od pro<strong>iz</strong>voljnosti (vidi gore pomenutu presudu Klass i ostali,<br />
Serija A br. 28, str. 21 i 23, stavovi 42 i 49). […] Ipak, zakon mora biti dovoljno jasan u formulacijama,<br />
tako da građanima da odgovarajuću naznaku koje su to okolnosti i koji uslovi pod kojima<br />
javne vlasti imaju ovlaštenje da posegnu za ovim tajnim i potencijalno opasnim miješanjem u pravo<br />
na poštivanje privatnog života i prepiske.<br />
U ovom predmetu je Sud smatrao da dati zakon nije bio dovoljno prec<strong>iz</strong>an, u smislu da nije<br />
dovoljno prec<strong>iz</strong>no razgraničio opseg diskrecionog prava vlasti i pravila koja određuju kako<br />
se to diskreciono pravo koristi. Sud nije smatrao da je neophodno razmatrati druge uslove <strong>iz</strong><br />
stava 2 da bi došao do zaključka da se radi o kršenju člana 8, stav 1 (isto rješenje je doneseno<br />
229
Change language