Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
u pogledu prava kiparskih Grka koji žive u enklavi, a u pogledu poštivanja privatnog i porodičnog
života (vidi stav 296) […].
Praćenje slušanjem
U presudi P.G. J.H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. septembar 2001, Predstavka br.
44787/98, stavovi 9-14 i 35-38), Sud je smatrao da postavljanje tajnog uređaja za slušanje u
sofu u podnosiočevom stanu, u kontekstu istrage, da bi se snimili razgovori različitih stanara,
predstavljala je miješanje u pravo na poštivanje privatnog života. U ovom slučaju, Sud je
smatrao da miješanje nije zadovoljavalo uslove člana 8, stav 2.
Problem sa slušanjem najčešće se pojavljuje u slučajevima prisluškivanja telefona.
Trebalo bi, kao prvo, reći da samo postojanje zakona koji omogućava prisluškivanje telefona
može predstavljati kršenje člana 8, pod uslovom da zakon ništa ne predviđa u smislu kontrole
korisnika. U presudi Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997, Predstavka br.
20605/92, Izvještaji 1997-III, stav 56), Sud se pozvao na rješenje koje je dao u presudi Klass:
Sud podsjeća na to da je u ranije pomenutom predmetu Klass i ostali bio pozvan da, između ostalog,
odlučuje o tome da li su zakoni koji su vlastima omogućavali da tajno prate prepisku i telefonske
razgovore podnosilaca, koji nisu bili u mogućnosti da utvrde da li se takve mjere protiv njih
primjenjuju, predstavljali miješanje u prava iz člana 8 (čl. 8). Sud je u tom predmetu smatrao da "u
samom postojanu zakona postoji, za sve one na koje se zakon može primijeniti, prijetnja praćenja;
ovakva prijetnja uvijek ide protiv slobode komunikacije između korisnika poštanskih i telefonskih
usluga, a time predstavlja "miješanje organa javnih vlasti" u uživanje prava podnosilaca na
poštivanje privatnog i porodičnog života i prepiske" (str. 21, stav 41).
Prema ustanovljenoj sudskoj praksi, prisluškivanje poslovnih telefonskih linija ulazi u opseg
člana 8. Prema tome, u predmetu Kopp protiv Švicarske (25. mart 1998, Predstavka br. 23224/
94, Izvještaji 1998-II, stavovi 50 i 53), Sud je primijetio:
Po mišljenju Suda, iz njegove sudske prakse je vidljivo da telefonski pozivi iz poslovnog objekta, kao
što je advokatska kancelarija, mogu biti pokriveni pojovima "privatni život" i "prepiska" u smislu
člana 8, stav 1 (vidi, između ostalih izvora, presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva od
25. juna 1997, Izvještaji 1997-III, str. 1016, stav 44, i, mutatis mutandis, presudu Niemietz protiv
Njemačke od 16. decembra 1992, Serija A br. 251-B, str. 33-35, stavovi 28-33). Ova stavka, zapravo,
nije osporavana.
[…]
Kasnije korištenje snimaka nije relevantan za ovakav zaključak.
Isto rješenje je donseseno u presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997,
Predstavka br. 20605/92, Izvještaji1997-III, stav 42). U toj presudi je Sud zaključio o da je
razumna vjerovatnoća da je poslovna linija podnosioca prisluškivana bila dovoljna da se
ustanovi kršenje. Kazao je (stav 48):
228