Izvodi iz sudske prakse
Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse
Evropska Konvencija o ljudskim pravima Sud ovim nije bio uvjeren. Iz činjenica koje su utvrdili domaći sudovi evidentno je da su sadomazohističke aktivnosti podnosilaca podrazumijevale određeni stepen povreda ili ranjavanja, koje se nisu mogle nazvati bezazlenim ili prolaznim. To je, samo po sebi, dovoljno da se ovaj predmet razlikuje od predstavki koje je Sud ranije razmatrao u vezi sa homoseksualnim odnosima odraslih osoba u privatnoj sferi, gdje takvih karakteristika nije bilo (vidi gore citiranu presudu Dudgeon, presudu Norris protiv Irske, od 26. oktobra 1988, Serija A br. 142, i presudu Modinos protiv Kipra, od 22. aprila 1993, Serija A, br. 259). Sud ne prihvata ni tvrdnju podnosilaca da da nisu trebali biti krivično gonjeni jer njihove povrede nisu bile teške i nisu tražile nikakav ljekarski tretman. Pri odlučivanju da li da krivično gone ili ne, državne vlasti imale su pravo da razmotre ne samo stvarnu ozbiljnost nanesenih povreda - koje su, kako je ranije rečeno, smatrane značajnima – već i, kako je kazao Lord Jauncey of Tullichettle (vidi stav 21 u gornjem tekstu), mogućnost nanošenja povreda inherentnu u datim aktivnostima. U tom smislu, ovdje se podsjeća na to da je Lord Templeman date aktivnosti smatrao "nepredvidivo opasnima" (vidi stav 20 u gornjem tekstu). Sud je u ovom predmetu smatrao da nije došlo do kršenja člana 8 Konvencije. Kazao je da: […] optužbe za fizički napad bile su brojne i odnosile su se na ilegalne aktivnosti koje su se vodile u periodu od više od deset godina, Međutim, samo je nekoliko optužbi uključeno u konačnu optužnicu. Nadalje Sud kaže da je, kao potvrda činjenice da podnosioci nisu smatrali da njihove aktivnosti treba smatrati krivičnim, izrečena zatvorska kazna smanjena u žalbenom postupku. (vidi stavove 15-17 u gornjem tekstu). U takvim okolnostima, imajući na umu stepen organizacije koji su ova djela podrazumijevala, mjere poduzete protiv podnosilaca ne mogu se smatrati neproporcionalnim. Praćenje osoba Fizičko praćenje U presudi Kipar protiv Turske, Sud je primijetion (presuda od 10. maja 2001, Predstavka No. 25781/94, stavovi 300-301): U vezi s ovim, Sud može samo podržati zaključak Komisije iz stava 489 njenog izvještaja, da ograničenja koja opterećuju svakodnevni život kiparskih Grka kod njih stvaraju osjećaj "da su prisiljeni da žive u neprijateljskom okruženju, u kojem jedva da je moguće voditi normalan privatni i porodični život." Komisija je, u podršku ovakvom zaključku, kazala da negativne okolnosti kojima je dato stanovništvo izloženo uključuju: odusustvo normalnih sredstava za komunikaciju (vidi stav 45 u gornjem tekstu); praktičnu nedostupnost kiparskih grčkih novina (vidi stav 45 u gornjem tekstu); nedovoljan broj svećenika (vidi stav 47 u gornjem tekstu); teškoća izbora s kojim se suočavaju i roditelji i djeca školskog uzrasta u vezi sa srednjoškolskim obrazovanjem (vidi stavove 43-44 u gornjem tekstu); ograničenja i formalnosti koje se primjenjuju na slobodu kretanja, uključujući, Sud bi dodao, u svrhe pristupa medicinskom tretmanu i učešča u zajedničkim manifestacijama dvaju ili više zajednica; i nemogućnost zadržavanja imovinskih prava nakon odlaska ili smrti (vidi stav 40 u gornjem tekstu). Sud, kao i Komisija, smatra da su ovakva ograničenja faktori koji pogoršavaju kršenja koja je našao 227
Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava u pogledu prava kiparskih Grka koji žive u enklavi, a u pogledu poštivanja privatnog i porodičnog života (vidi stav 296) […]. Praćenje slušanjem U presudi P.G. J.H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. septembar 2001, Predstavka br. 44787/98, stavovi 9-14 i 35-38), Sud je smatrao da postavljanje tajnog uređaja za slušanje u sofu u podnosiočevom stanu, u kontekstu istrage, da bi se snimili razgovori različitih stanara, predstavljala je miješanje u pravo na poštivanje privatnog života. U ovom slučaju, Sud je smatrao da miješanje nije zadovoljavalo uslove člana 8, stav 2. Problem sa slušanjem najčešće se pojavljuje u slučajevima prisluškivanja telefona. Trebalo bi, kao prvo, reći da samo postojanje zakona koji omogućava prisluškivanje telefona može predstavljati kršenje člana 8, pod uslovom da zakon ništa ne predviđa u smislu kontrole korisnika. U presudi Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997, Predstavka br. 20605/92, Izvještaji 1997-III, stav 56), Sud se pozvao na rješenje koje je dao u presudi Klass: Sud podsjeća na to da je u ranije pomenutom predmetu Klass i ostali bio pozvan da, između ostalog, odlučuje o tome da li su zakoni koji su vlastima omogućavali da tajno prate prepisku i telefonske razgovore podnosilaca, koji nisu bili u mogućnosti da utvrde da li se takve mjere protiv njih primjenjuju, predstavljali miješanje u prava iz člana 8 (čl. 8). Sud je u tom predmetu smatrao da "u samom postojanu zakona postoji, za sve one na koje se zakon može primijeniti, prijetnja praćenja; ovakva prijetnja uvijek ide protiv slobode komunikacije između korisnika poštanskih i telefonskih usluga, a time predstavlja "miješanje organa javnih vlasti" u uživanje prava podnosilaca na poštivanje privatnog i porodičnog života i prepiske" (str. 21, stav 41). Prema ustanovljenoj sudskoj praksi, prisluškivanje poslovnih telefonskih linija ulazi u opseg člana 8. Prema tome, u predmetu Kopp protiv Švicarske (25. mart 1998, Predstavka br. 23224/ 94, Izvještaji 1998-II, stavovi 50 i 53), Sud je primijetio: Po mišljenju Suda, iz njegove sudske prakse je vidljivo da telefonski pozivi iz poslovnog objekta, kao što je advokatska kancelarija, mogu biti pokriveni pojovima "privatni život" i "prepiska" u smislu člana 8, stav 1 (vidi, između ostalih izvora, presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 25. juna 1997, Izvještaji 1997-III, str. 1016, stav 44, i, mutatis mutandis, presudu Niemietz protiv Njemačke od 16. decembra 1992, Serija A br. 251-B, str. 33-35, stavovi 28-33). Ova stavka, zapravo, nije osporavana. […] Kasnije korištenje snimaka nije relevantan za ovakav zaključak. Isto rješenje je donseseno u presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997, Predstavka br. 20605/92, Izvještaji1997-III, stav 42). U toj presudi je Sud zaključio o da je razumna vjerovatnoća da je poslovna linija podnosioca prisluškivana bila dovoljna da se ustanovi kršenje. Kazao je (stav 48): 228
- Page 175 and 176: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 177 and 178: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 179 and 180: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 181 and 182: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 183 and 184: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 185 and 186: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 187 and 188: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 189 and 190: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 191 and 192: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 193 and 194: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 195 and 196: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 197 and 198: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 199 and 200: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 201 and 202: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 203 and 204: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 205 and 206: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 207 and 208: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 209 and 210: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 211 and 212: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 213 and 214: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 215 and 216: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 217 and 218: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 219 and 220: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 221 and 222: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 223 and 224: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 225: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 229 and 230: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 231 and 232: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 233 and 234: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 235 and 236: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 237 and 238: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 239 and 240: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 241 and 242: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 243 and 244: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 245 and 246: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 247 and 248: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 249 and 250: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 251 and 252: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 253 and 254: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 255 and 256: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 257 and 258: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 259 and 260: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 261 and 262: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 263 and 264: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 265 and 266: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 267 and 268: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 269 and 270: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 271 and 272: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 273 and 274: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
- Page 275 and 276: Izvodi iz sudske prakse-Evropski su
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
u pogledu prava kiparskih Grka koji žive u enklavi, a u pogledu poštivanja privatnog i porodičnog<br />
života (vidi stav 296) […].<br />
Praćenje slušanjem<br />
U presudi P.G. J.H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. septembar 2001, Predstavka br.<br />
44787/98, stavovi 9-14 i 35-38), Sud je smatrao da postavljanje tajnog uređaja za slušanje u<br />
sofu u podnosiočevom stanu, u kontekstu istrage, da bi se snimili razgovori različitih stanara,<br />
predstavljala je miješanje u pravo na poštivanje privatnog života. U ovom slučaju, Sud je<br />
smatrao da miješanje nije zadovoljavalo uslove člana 8, stav 2.<br />
Problem sa slušanjem najčešće se pojavljuje u slučajevima prisluškivanja telefona.<br />
Trebalo bi, kao prvo, reći da samo postojanje zakona koji omogućava prisluškivanje telefona<br />
može predstavljati kršenje člana 8, pod uslovom da zakon ništa ne predviđa u smislu kontrole<br />
korisnika. U presudi Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997, Predstavka br.<br />
20605/92, Izvještaji 1997-III, stav 56), Sud se pozvao na rješenje koje je dao u presudi Klass:<br />
Sud podsjeća na to da je u ranije pomenutom predmetu Klass i ostali bio pozvan da, <strong>iz</strong>među ostalog,<br />
odlučuje o tome da li su zakoni koji su vlastima omogućavali da tajno prate prepisku i telefonske<br />
razgovore podnosilaca, koji nisu bili u mogućnosti da utvrde da li se takve mjere protiv njih<br />
primjenjuju, predstavljali miješanje u prava <strong>iz</strong> člana 8 (čl. 8). Sud je u tom predmetu smatrao da "u<br />
samom postojanu zakona postoji, za sve one na koje se zakon može primijeniti, prijetnja praćenja;<br />
ovakva prijetnja uvijek ide protiv slobode komunikacije <strong>iz</strong>među korisnika poštanskih i telefonskih<br />
usluga, a time predstavlja "miješanje organa javnih vlasti" u uživanje prava podnosilaca na<br />
poštivanje privatnog i porodičnog života i prepiske" (str. 21, stav 41).<br />
Prema ustanovljenoj sudskoj praksi, prisluškivanje poslovnih telefonskih linija ulazi u opseg<br />
člana 8. Prema tome, u predmetu Kopp protiv Švicarske (25. mart 1998, Predstavka br. 23224/<br />
94, Izvještaji 1998-II, stavovi 50 i 53), Sud je primijetio:<br />
Po mišljenju Suda, <strong>iz</strong> njegove <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong> je vidljivo da telefonski pozivi <strong>iz</strong> poslovnog objekta, kao<br />
što je advokatska kancelarija, mogu biti pokriveni pojovima "privatni život" i "prepiska" u smislu<br />
člana 8, stav 1 (vidi, <strong>iz</strong>među ostalih <strong>iz</strong>vora, presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva od<br />
25. juna 1997, Izvještaji 1997-III, str. 1016, stav 44, i, mutatis mutandis, presudu Niemietz protiv<br />
Njemačke od 16. decembra 1992, Serija A br. 251-B, str. 33-35, stavovi 28-33). Ova stavka, zapravo,<br />
nije osporavana.<br />
[…]<br />
Kasnije korištenje snimaka nije relevantan za ovakav zaključak.<br />
Isto rješenje je donseseno u presudu Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. juni 1997,<br />
Predstavka br. 20605/92, Izvještaji1997-III, stav 42). U toj presudi je Sud zaključio o da je<br />
razumna vjerovatnoća da je poslovna linija podnosioca prisluškivana bila dovoljna da se<br />
ustanovi kršenje. Kazao je (stav 48):<br />
228