Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Ujedinjenog Kraljevstva, 22. oktobar 1981, Serija A br. 45, str. 21, stav 52). Međutim, određeni
broj ljudi bio je uključen u date aktivnosti koje su, između ostalog, uključivale regrutiranje novih
"članova", pripremu posebno opremljenih "prostorija" i snimanje mnogobrojnih video-zapisa, koji
su distribuirani među "članovima" (vidi stavove 8 i 9 u gornjem tekstu). Stoga se može ispitivati da
li transseksualne aktivnosti podnosilaca u potpunosti ulaze u pojam "privatnog života" u svjetlu
okolnosti konkretnog predmeta.
Međutim, pošto ovo pitanje nisu osporavali oni koji su se pred njim pojavili, Sud ne vidi razloga ni
da ga u konkretnom slučaju sam razmatra. Pretpostavljajući, shodno tome, da su krivično gonjenje
i osuda podnosilaca predstavljali miješanje u njihov privatni život, pojavljuje se pitanje da li je takvo
miješanje bilo "neophodno u demokratskom društvu" u smislu značenja drugog stava člana 8 (čl.
8-2).
[…]
Podnosioci su insistirali da se miješanje u ovom slučaju ne može smatrati "neophodnim u demokratskom
društvu". Njihu tvrdu osporila je vlada i većina u Komisiji. U podršku svojoj tvrdnji,
podnosioci su naveli da su osobe koje su učestvovale u sadomazohističkim aktivnostima bile
odrasle osobe koje su to radile po svojoj volji; da je učešće u aktivnostima koje su predmet pritužbe
bilo pažljivo ograničeno i kontrolirano, i da je učešće bilo ograničeno na osobe koje imaju iste
sadomazohističke sklonosti; da šira javnost nije bila svjedok tih aktivnost i da za to nije postojala
ni mogućnost, ni vjerovatnoća; da nije nanesena nikakva teža ili trajna povreda, da nijedna od
povreda nije inficirana, i da nije bilo potrebe za bilo kakvim ljekarskim tretmanom. Nadalje, nije
bilo nikakve pritužbe policiji – koja je za aktivnosti podnosilaca saznala sasvim slučajno (vidi stav
8 u gornjem tekstu).
Podnosioci su mogućnost teže povrede ili moralne iskrivljenosti smatrali špekuliranjem […].
Prema ustanovljenoj sudskoj praksi Suda, pojam neophodnosti implicira da miješanje odgovara
na hitnu društvenu potrebu, a naročito da je proporcionalno legitimnom cilju koji se želi ostvariti;
u određivanju da li je miješanje "neophodno u demokratskom društvu", Sud će uzeti u obzir stepen
slobodne procjene ostavljen domaćim vlastima (vidi, između ostalog, presudu Olsson protiv
Švedske (br. 1) od 24. marta 1988, Serija A br. 130, str. 31-32, stav 67), čija odluka je predmet analize
ovog Suda u smislu njene usklađenosti sa Konvencijom.
Opseg ovog stepena slobodne procjene nije identičan u svakom slučaju, već varira prema datom
kontekstu. Relevantni faktori ukljlučuju prirodu prava iz Konvencije na koje se poziva, njegov
značaj za pojedinca i prirodu datih aktivnosti (vidi presudu Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva
od 25. septembra1996, Izvještaji presudama i odlukama 1996-IV, str. 1291-1292, stav 74).
Sud smatra da je jedna od uloga koju država svakako ima pravo da preuzme je da kroz djelovanje
krivičnopravnih propisa regulira aktivnosti koje podrazumijevaju nanošenje fizičkih povreda. To
važi i za aktivnosti koje se mogu desiti u toku seksualnig odnosa i slično.
Određivanje nivoa povrede koji bi zakon trebao toerirati u situacijama gdje je žrtva na to pristala je
prvenstveno nešto što se tiče date države, jer ono što je u pitanju vezano je, s jedne strane, za pitanja
javnog zdravstva i općeg efekta odvraćanja kojei ima krivičnopravni sistem i, s druge strane, lične
autonomije pojedinca.
Podnosioci su tvrdili i da, u okolnostima datog predmeta, dato ponašanje jeste bilo dio privatnog
morala koji država nije pozvana da regulira. Tvrdili su da su se pitanja na osnovu kojih su gonjeni i
osuđeni ticala samo njihovog privatnog seksualnog života.
226