Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
pisnice za svakog pojedinca […] poštivanje njegovih prava i temeljnih sloboda, a posebno prava
na privatnost u pogledu automatske obrade ličnih podataka vezanih za njega" (član 1), a takvi
podaci su definirani u članu 2 kao "bilo koje informacije vezane za osobu koja je identificirana ili
može biti identificirana" (vidi Amann protiv Švicarske[GC], No. 27798/95, stav 65, ECHR 2000-II,
gdje je zaključeno da je pohranjivanje informacija o podnosiocu na kartone u dosjeu predstavljalo
miješanje u privatni život, mada nije bilo nikakvih osljetiljivih informacija i one vjerovatno nisu
nikad korištene).
U slučaju fotografija, Komisija je već, u smislu razgraničenja opsega zaštite koju daje član 8 protiv
proizvoljnog miješanja vlasti, razmatrala da li fotografiranje predstavlja ometanje privatnosti pojedinca,
bilo da se fotografije odnose na privatni život ili na javne događaje, i da li je na taj način
dobijeni materijal bio za ograničenu upotrebu, ili je bilo vjerovatno da će postati dostupan široj
javnosti (vidi Friedl protiv Austrije, br. 15225/89, Izvještaj Komisije od 19. maja 1994, Serija A
br. 305-B, str. 21, stavovi 49-52). Kad se radilo o fotografijama podnosioca nastalim na javnim
demonstracijama na javnom mjestu, koje je policija zadržala u dosjeu, Komisija nije smatrala da
se radi o miješanju u privatni život, obzirom na težinu činjenice da su fotografije nastale i čuvane
kao dokument u vezi sa demonstracijama i da nisu poduzete nikakve aktivnosti da se identificiraju
osobe na fotografijama u smislu obrade podataka (vidi Friedl protiv Austrije, u gornjem tekstu,
stavovi 51-52).
Praksa Suda je u dosta navrata ukazala na to da tajno praćenje telefonskih razgovora ulazi u opseg
člana 8 u oba aspekta garantiranih prava, odnosno, poštivanja privatnog života i prepiske. Mada
se uglavnom radi o snimcima nastalim u svrhu neke vrste korištenja tog razgovora, Sud nije bio
uvjeren da se snimci nastali kao uzorak glasova mogu smatrati situacijama izvan opsega zaštite
člana 8. Jeste nastao trajni zapis glasa te osobe i predmet je analize direktno relevantne za identifikaciju
te osobe u kontekstu drugih ličnih podataka. Mada jeste tačno da kad im je zvanično
saopšteno za šta ih se tereti, podnosioci jesu odgovarali na zvanična pitanja na mjestu gdje ih je
policija slušala, snimak i analiza glasova u toj prilici mora se, ipak, smatrati pitanjem obrade ličnih
podataka o podnosiocima.
Sud je, shodno tome, zaključio da je snimak glasova podnosilaca nastao kad im je policija u pritvorskoj
ćeliji saopštavala za šta ih se tereti predstavlja miješanje u njihovo prvo na poštivanje privatnog
života u smislu člana 8, stav 1, Konvencije.
Trebalo bi reći i da je, u presudi Stubbings i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 22. oktobra
1996, Izvještaji 1996-IV, stav 61), Sud podsjetio:
Sud primjećuje da je, prvo, član 8 (čl. 8) jasno primjenjiv na ovoe pritužbe, koje se tiču pitanja
"privatnog života", što je koncept koji pokriva i fizički i moralni integritet osobe (vidi presudu X. i
Y. protiv Holandije, od 26. marta 1985, Serija A br. 91, str. 11, stav 22).
Ovi primjeri prvenstveno se tiču slučajeva miješanja.
Što se tiče slučajeva neaktivnosti države, relevantna je presuda Botta protiv Italije, koja se odnosi
na pritužbu hendikepiranog čovjeka da nije imao odgovarajući pristup plaži. Sud je dao sažetak
i podsjećanje na principe koji državi daju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja privatnog
života (presuda od 24. februara 1998, Predstavka br. 21439/93, Izvještaji 1998-I, stavovi 32-35)
i kazao:
218