Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Shodno tome, slijedom odluke žalbenog suda u predmetu R. protiv R. u podnositeljevom slučaju,<br />
sudija Rose nije donio odluku o krivici koja bi bila nekompatibilna sa članom 7 (čl. 7) Konvencije.<br />
Nadalje, postoji i de facto poštivanje uslova predvidivosti, kad sud smatra da je zahtjevi ispunjen<br />
u odnosu na neki drugi član Konvencije (vidi, naprimjer, presudu Erdogdu i Ince protiv Turske<br />
od 8. jula 1999, Predstavke br. 25067/94 i 25068/94, Izvještaji 1999-IV, stav 59):<br />
Sud podsjeća da kada govori o "zakonu", član 7 aludira na isti koncept koji Konvencija spominje na<br />
drugim mjestima kada koristi taj temrin (vidi presudu S.W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 22.<br />
novembra 1995, Serija A br. 335-B, str. 42, stav 35). Što se tiče zaključka u stavu 39 u gornjem tekstu<br />
u pogledu zahtjeva da bude "propisano zakonom" po članu 10, stav 2, Sud smatra da nije došlo do<br />
kršenja člana 7 Konvencije.<br />
Zastara<br />
U predmetu Coeme i ostali protiv Belgije (22. juni 2000, Predstavke br. 32492/96, 32547/96,<br />
32548/96, 33209/96 i 33210/96, stavovi 146 i 149-151), Sud je kazao da zakonski produžetak<br />
roka zastare važi <strong>iz</strong> ugla člana 7, pod uslovom da nije stečen imunitet od krivičnog gonjenja:<br />
Zastara se može definirati kao zakonsko pravo da se <strong>iz</strong>vršilac krivično ne goni ili mu se ne sudi<br />
nakon isteka određenog perioda od <strong>iz</strong>vršenja krivičnog djela. Periodi zastare, koji su uobičajena<br />
karakteristika domaćih pravnih sistema država ugovornica, imaju nekoliko svha, među kojima je<br />
osiguravanje pravne sigurnosti i sprječavanje kršenja prava branjenika, koja mogu biti ugrožena<br />
ako bi se od sudova tražilo da odlučuju na osnovu dokaza koji su mogli postati nepotpuni na osnovu<br />
protoka vremena (vidi presudu Stubbings i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 22. oktobra<br />
1996, Izvještaji 1996-IV, str. 1502-1503, stav 51).<br />
[…]<br />
Produženje roka zastare uvedeno Zakonom od 24. decembra 1993. i primjena tog zakona pred<br />
kasacionim sudom jeste, očigledno, produžila period u kojem je moglo biti pokrenuto krivično<br />
gonjene u vezi s datim djelom i, shodno tome, štetno djelovati na situaciju u kojoj su se nalazili<br />
podnositelji, posebno tako što im je to bilo protivno očekivanjima. Međutim, ovo ne prodrazumijeva<br />
kršenje prava garantiranih članom 7, pošto se takve odredbe ne mogu tumačiti kao zabrana<br />
produžetka roka zastare kroz neposrednu primjenu procesnih zakona, gdje data djela nikad nisu<br />
postala predmet zastae. Pitanje da li je došlo do kršenja člana 7 ako zakonska odredba uspostavlja<br />
mogućnosti da se <strong>iz</strong>vršioci kazne za djela koja više nisu kažnjiva jer je prošao rok zastare, nije relevantno<br />
za ovaj predmet i Sud ga, shodno tome, ne razmatra […].<br />
Sud primjećuje da su podnosioci, koji nisu mogli ne znati da ih ponašanje za koje su optuženi <strong>iz</strong>laže<br />
mogućnosti da budu krivično gonjeni, osuđeni za krivična djela u vezi s kojima krivično gonjenje<br />
nije nikad ni podlijegalo zastari. Data djela predstavljala su krivična djela u vrijeme kad su <strong>iz</strong>vršena<br />
i <strong>iz</strong>rečene kazne nisu bile teže od onih koje su važile u datom periodu. Niti su podnosioci, na osnovu<br />
primjene Zakona od 24. decembra 1993, bili <strong>iz</strong>loženi strožijem tretmanu od onog kojem bi<br />
bili <strong>iz</strong>loženi u vrijeme kad je djelo <strong>iz</strong>vršeno (vidi, mutatis mutandis, ranije citiranu presudu Welch,<br />
str. 14, stav 34).<br />
Shodno tome, nije došlo do kršenja prava podnositelja po članu 7 Konvencije.<br />
209
Change language