You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
nepisani zakon i podraumijeva određene kvalitativne zahtjeve, kao što su pristupačnost i predvidivost<br />
(za noviji <strong>iz</strong>vor, vidi presudu Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 13. jula<br />
1995, Serija A, br. 316-B, str. 71-72, stav 37).<br />
Ma kako jasno bila formulirana zakonska odredba u bilo kojem sistemu, uključujući krivičnopravni,<br />
postoji ne<strong>iz</strong>bježni element sudskog tumačenja. Uvijek će postojati potreba za pojašnjenjem upitnih<br />
mjesta i za prilagođavanje <strong>iz</strong>mjenjenim okolnostima. Ustvari […] u […] državama potpisnicama<br />
Konvencije, progresivni razvoj krivičnog prava kroz odluke pravosudnih organa čvrsto je utemeljen<br />
i bitan dio pravne tradicije. Član 7 (čl. 7) Konvencije ne može se tumačiti tako da van zakona stavlja<br />
postepeno razjašnjavanje pravila krivične odgovornosti kroz tumačenje od predmeta do predmeta,<br />
pod uslovom da je razvoj koji <strong>iz</strong> toga pro<strong>iz</strong>ilazi u skladu sa suštinom djela i da se može razumno<br />
predvidjeti.<br />
Generalno gledano, u predmetima koje razmatra, Sud često ispituje, redoslijedom: postojanje<br />
krivičnopravne mjere kojom se postupanje podnositelja zabranjuje, manji ili viši stepen jasnoće<br />
ili direktnosti, i pitanje ograničenja.<br />
Primjena<br />
Postojanje zakonskog teksta – Zabrana zaključivanja po analogiji<br />
Zahtjev za pravnim osnovom za krivičnu osudu ponekad se ispituje na osnovu suprotnog<br />
aspekta, odnosno zabrane zaključivanja po analogiji u krivičnim stvarima. Član 7, stav 1, takvo<br />
zaključivanje zabranjue. U presudi Baskaya i Okçuoglu protiv Turske, podnositelj je krivično<br />
gonjen po odjeljku 8 turskog Zakona o sprječavanju djela teror<strong>iz</strong>ma <strong>iz</strong> 1991. godine. Taj odjeljak<br />
kaže: "(1) Pismena i usmena propaganda, sastanci, skupovi i demonstracije, koji za cilj imaju<br />
potkopavanje teritorijalnog integriteta Republike Turske ili nedjeljivosti nacije su zabranjeni,<br />
neovisno o korištenim metodama i namjeri. Svako lice koje se upusti u takve aktivnosti osudit<br />
će se na najmanje dvije, a najviše pet godina zatvorske kazne, i na novčanu kaznu od 50 miliona<br />
do 100 miliona turskih lira. (2) Ako se krivično djelo propagande <strong>iz</strong> gornjeg stava <strong>iz</strong>vrši putem<br />
periodične štampe u smislu odjeljka 3 Zakona o štampi (Zakon br. 5680), <strong>iz</strong>davač također<br />
podliježe kazni jednakoj devedeset pet posto prihoda od prosječne prodaje za prethodni<br />
mjesec, ako periodična publikacija <strong>iz</strong>lazi češće nego jednom mjesečno, ili prosječnoj prodaji za<br />
prethodni mjesec dnevnih novina sa najvećim tiražem, ako je krivično djelo veznao za štampu<br />
koja ne <strong>iz</strong>lazi periodično, ili ako je periodična publikacija tek pokrenuta. Međutim, kazna ne<br />
može biti manja od 100 miliona turskih lira. Uredniku periodične publikacije će biti naloženo da<br />
plati <strong>iz</strong>nos jednak polovini kazne <strong>iz</strong>rečene <strong>iz</strong>davaču, i bit će osuđen na kaznu zatvora najmanje<br />
od šest mjeseci, a najviše do dvije godine." Urednik takve periodične publikacije bio je osuđen<br />
na plaćanje kazne <strong>iz</strong>rečene <strong>iz</strong>davaču, i na kaznu zatvora od šest mjeseci. Podnositelj se žalio da<br />
je došlo do kršenja člana 7 na osnovu toga što mu je data kazna propisana za urednike, a on je<br />
bio <strong>iz</strong>davač. Sud je kazao (8. juli 1999, Predstavke br. 23536/94 and 24408/94, Izvještaji 1999-<br />
IV, stavovi 36 i 41-42):<br />
Sud podsjeća na to da, prema njegovoj sudskoj praksi, član 7 predstavlja otjelotvorenje, <strong>iz</strong>među<br />
ostalog, principa da samo zakon može definirati krivično djelo i propisati kaznu (nullum crimen,<br />
nulla poena sine lege) i princip da krivičnopravni sistem ne može da se tumači tako široko da ide<br />
na štetu optuženog, recimo analogijom. […]<br />
206
Change language