Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
protiv Italije od 27. jula 2000, Predstavka br. 36732/97, u vezi s odbijanjem da se saslušaju
svjedoci odbrane čija imena nisu data do nakon početka suđenja (nije bilo kršenja). Na kraju,
A.M. protiv Italije, presuda od 14. decembra 2000.
5. Član 6, stav 3.e – Pravo na prevodioca
I u predmetu Kamasinski protiv Austrije, Sud je podsjetio na ono što je ranije rekao u vezi sa
sadržajem prava na besplatnu pomoć prevodioca (ibid., str. 35, stav 74):
Kako je rečeno u stavu 3.e člana 6 (čl. 6-3-e), pravo na besplatnu pomoć prevodioca primjenjuje se
ne samo na usmene izjave date na suđenju, već i na dokumente i na predpretresni postupak. Stav
3.e (čl. 6-3-e) znači da osoba "optužena za krivično djelo" koja ne razumije ili ne govori jezik koji se
koristi u sudu ima pravo na besplatnu pomoć prevodioca za usmeno ili pismeno prevođenje svih
dokumenata ili izjava u postupku protiv njega, koji su mu neophodni da bi ih razumio ili dao na
jeziku suda, da bi mogao uživati pravično suđenje (vidi presudu Luedicke, Belkacem i Koç od 28.
novembra 1978, Serija A br. 29, str. 20, stav 48).
Međutim, stav 3.e (čl. 6-3-e) ne ide tako daleko da traži pismeni prevod svih elemenata pismenih
dokaza ili zvanične dokumentacije postupka. Pomoć u prevodu treba biti takva da omogući branjeniku
da bude upoznat sa predmetom protiv sebe i da se brani, prvenstveno tako što će biti u stanju
sudu iznijeti svoju verziju događaja.
U svjetlu potrebe da prava garantirana stavom 3.e (čl. 6-3-e) budu praktična i djelotvorna, obaveza
nadležnih vlasti nije ograničena na imenovanje prevodioca, već, ako budu obaviještene o određenim
okolnostima, može da se proširi i na kasniju kontrolu adekvatnosti pruženog prevoda (vidi, mutatis
mutandis, ranije citiranu presudu Artico Serija A br. 37, str. 16 i 18, stavovi 33 i 36 – citiranu u
pasusu 65 u gornjem tekstu).
202