Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
[…] Član 6, stav 3.a, optuženom daje i pravo da bude obaviješten ne samo o razlogu optužbe,<br />
odnosno koja su to djela koja je on navodno počinio i na kojma se optužba temelji, već isto tako i<br />
da podrobno bude obaviješten o pravnoj kvalifikaciji tih djela (vidi Pélissier i Sassi protiv Francuske<br />
[GC], br. 25444/94, stav 51, ECHR 1999-II).<br />
Opseg člana 6, stav 3.a, posebno se mora razmatrati u svjetlu šireg prava na pravično suđenje<br />
koje garantira prvi stav člana 6 Konvencije (vidi, mutatis mutandis, sljedeće presude: Deweer protiv<br />
Belgije, 27. februar 1980, Serija A br. 35, str. 30-31, stav 56 ; Artico protiv Italjije, 13. maj 1980,<br />
Serija A br. 37, str. 15, stav 32 ; Goddi protiv Italije, 9. april 1984, Serija A br. 76, str. 11, stav 28 ; i<br />
Colozza protiv Italije, 12. februar 1985, Serija A br. 89, str. 14, stav 26). Sud smatra da je u krivičnim<br />
predmetima pružanje optuženom potpune i detaljne informacije o optužbi – a time i pravne kvalifikacije<br />
koju bi sud u datom predmetu mogao usvojiti – predstavlja suštinski preduslov za osiguravanje<br />
pravičnosti postupka (vidi Pélissier i Sassi, gore citirano, stav 52).<br />
Na kraju, u pogledu pritužbe po članu 6, stav 3.b Konvencije, Sud smatra da su podstavovi a i b<br />
trećeg stava člana 6 povezani i da se pravo da se bude obaviješten o prirodi i razlogu optužbe mora<br />
posmatrati u svjetlu prava optuženog da pripremi svoju odbranu (vidi Pélissier i Sassi, gore citirano,<br />
stav 54).<br />
U ovom predmetu, Sud primjećuje da su, kao prvo, u optužnici koju je tužilaštvo podnijelo 21. juna<br />
1994. godine, podnosioci bili optuženi samo za krivično djelo <strong>iz</strong>daje protiv integriteta države, kako<br />
je predviđeno članom 125 Krivičnog zakona. Mada tužilaštvo jeste pomenulo veze podnosilaca sa<br />
PKK, Sud primjećuje da su u toku cijele istrage te veze bile razmatrane samo u smislu ustanovljavanja<br />
osnovnih elemenata djela za koje je tužilaštvo optužene inicijalno optužilo. Do posljednjeg<br />
dana nije nikako dovođeno u pitanje to da je suđenje pred Sudom državne sigurnosti vezano samo<br />
za krivično djelo <strong>iz</strong>daje protiv integriteta države.<br />
Obzirom na to, Sud mora utvrditi da li su optuženi mogli u zadovoljavajućoj mjeri predvidjeti da bi<br />
kvalifikacija djela mogla biti promijenjena sa <strong>iz</strong>daje protiv integriteta države, za što su bili inicijalno<br />
optuženi, na pripadanje oružanoj organ<strong>iz</strong>aciji uspostavljenoj u cilju uništenja integriteta države.<br />
[…] U svjetlu ranije navedenog, Sud smatra da pripadanje ilegalnoj oružanoj organ<strong>iz</strong>aciji ne predstavlja<br />
element koji je prirodini dio djela za koje su se optuženi teretili od početka postupka.<br />
Sud, shodno tome, smatra da, u korištenju prava koje nesumnjivo ima, da bi promijenio kvalifikaciju<br />
činjenica koje su sasvim jasno u njegovoj nadležnosti, Sud državne sigurnosti u Ankari je trebao<br />
podnosiocima dati mogućnost da na praktičan i djelotvoran način iskoriste svoja prava na odbranu<br />
u vezi s tim pitanjem, naročito dajući im dovoljno vremena da to učine. Sam spis pookazuje da Sud<br />
državne sigurnosti, koji je, recimo, mogao odlučiti da odgodi raspravu nakon promjene kvalifikacije<br />
činjenica, nije podnosiocima dao mogućnost da pripreme odbranu u odnosu na novu optužbu,<br />
o kojoj nisu bili obaviješteni sve do posljednjeg dana suđenja, pred samo <strong>iz</strong>ricanje presude, što je<br />
očigledno prekasno. Uz to, advokati optuženih nisu bili prisutni zadnji dan rasprave. Ma kakav bio<br />
razlog njihovog odsustva, stoji činjenica da podnosioci nisu mogli konsultirati svoje advokate u<br />
vezi sa novom kvalifikacijom činjenica koju su dali tužilaštvo i Sud državne sigurnosti.<br />
Uzimajući u obzir gore navedena pitanja, Sud zaključuje da su prava podnosilaca da budu podrobno<br />
obaviješteni o prirodi i razlogu optužbe protiv njih i njihovog prava da imaju dovoljno vremena<br />
i uslove da pripreme odbranu bila prekršena (vidi, mutatis mutandis, Pélissier i Sassi, gore citirano,<br />
stavovi 60-63, i Mattoccia protiv Italije, Predstavka br. 23969/94, stavovi 62-72, ECHR 2000-IX).<br />
Na osnovu ovoga, došlo je do kršenja stava 3.a i b člana 6 Konvencije, u vezi sa stavom 1 istog člana,<br />
196
Change language