Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Javno «izricanje» presude
Sud je u istoj presudi protumačio zahtjev iz člana 6, stava 1 po kojem se «presuda izriče javno».
Sud je zauzeo sljedeći stav (str. 12, stav 26):
Sud se stoga ne osjeća obaveznim da prihvati doslovno tumačenje. On smatra da svaki oblik publiciteta
koji treba imati «presuda» po domaćem zakonu odgovorne države, mora biti ocjenjena u
svjetlu posebnih karakteristika postupka o kojem je riječ i u odnosu na svrhu i cilj člana 6, stava
1 (čl. 6-1).
U ovom slučaju presude Žalbenog suda i Kasacionog suda su bile javne na taj način što su
pohranjivane u sudskom registru gdje je svako mogao ostvariti uvid u presudu Kasacionog suda
ili dobiti njenu kopiju. To što Kasacioni sud nije javno izricao presude nije bilo u suprotnosti
sa članom 6, stavom 1.
U predmetu Sutter protiv Švicarske (22. februar 1984, Serija A br. 74, str. 14-15, stavovi 31-
34) presuda Vojnog kasacionog suda uručivana je stranama u postupku, a svako ko je bio
zainteresiran mogao je dobiti kopije presuda ovog suda. Prema tome, to što presude nisu bile
izricane javno u ovom predmetu nije predstavljalo kršenje člana 6, stava 1.
(Vidi također presudu Lamanna protiv Austrije od 10. jula 2001, Predstavka br. 28923/95,
stavovi 27-34; presudu B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. aprila 2001, Predstavka br.
36337/97; presudu B. i P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. aprila 2001, Predstavka br.
36337/97 u vezi starateljstva nad djetetom; i presudu Tierce i ostali protiv San Marina od 25.
jula 2000, Predstavka br. 24954/94.)
Odricanje od prava na javnu raspravu
U predmetu Håkansson i Sturesson protiv Švedske (21. februar 1990, Serija A
Br. 171-A, str. 20, stav 66) Sud je zauzeo sljedeći stav:
Javni karakter sudskih rasprava predstavlja temeljni princip koji propisuje stav 1 člana 6. (čl. 6-1).
Opće je poznato da ni tekst niti smisao ove odredbe ne sprječavaju neku osobu da se po slobodnoj
volji odrekne, bilo eksplicitno ili prećutno, prava na javnu raspravu u svom predmetu (vidi presudu,
inter alia, presudu Le Compte, Van Leuven i De Meyere od 23. juna 1981, Serija A br. 43, str. 25, stav
59, i presudu H. protiv Belgije od 30. novembra 1987, Serija A br. 127, str. 36, stav 54). Međutim,
odricanje mora biti neopozivo i ne smije biti u suprotnosti sa bilo kojim javnim interesom.
Član 6, stav 2 – Pretpostavka nevinosti
Član 6, stav 2, glasi:
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica
po zakonu ne dokaže.
189