Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
Značaj javne prirode sudjenja<br />
U presudi Pretto i ostali protiv Italije (8. decembar 1983, Serija A br. 71, str. 11-12, stavovi 21-<br />
22), Sud je <strong>iz</strong>nio sljedeće u vezi javnosti postupka pred sudom:<br />
Javni karakter postupka pred sudskim tijelima na koje se poziva član 6, stav 1 (čl. 6-1), štiti strane<br />
u postupku od donošenja sudskih odluka u tajnosti bez ikakve kontrole javnosti; on je također<br />
jedno od sredstava pomoću kojih se održava povjerenje u sudove, više i niže. Time što je vršenje<br />
<strong>sudske</strong> funkcije vidljivo, karakteristika javnog doprinosi post<strong>iz</strong>anju cilja po članu 6, stav 1 (čl. 6-<br />
1), to jest pravičnog suđenja, garancije koja predstavlja jedan od fundamentalnih principa svakog<br />
demokratskog društva u okviru značenja koje ima po Konvenciji (vidi presudu Golder od 21. februara<br />
1975, Serija A br. 18, str. 18, stav 36 i presudu Lawless od 14. novembra 1960, Serija A br. 1,<br />
str. 13).<br />
Iako su se sve države članice Vijeća Evrope podvrgnule ovom principu javnosti, njihovi zakonodavni<br />
sistemi i sudska praksa ukazuju na određeni stupanj raznolikosti u opsegu i načinu primjene,<br />
kako u pogledu održavanja sudskih rasprava, tako i «proglašenja» presuda. Ovaj formalni aspekt je,<br />
međutim, od sekundarnog značaja u poređenju sa svrhom koja se skriva <strong>iz</strong>a principa o javnosti koji<br />
uvjetuje član 6, stav 1 (čl. 6-1). Istaknuto mjesto koje u demokratskom društvu zauzima pravo na<br />
pravično suđenje, tjera ovaj Sud da u svrhe revidiranja na koje je obavezan u ovoj oblasti, preispita<br />
stvarnu situaciju ovog postupka (vidi poglavito, mutatis mutandis, presudu Adolf od 26. marta<br />
1982, Serija A br. 49, str. 15, stav 30).<br />
U presudi Diennet protiv Francuske (26. septembar 1995, Serija A br. 325-A, stav 33), Sud dalje<br />
<strong>iz</strong>nosi:<br />
Kao što je poznato, Konvencija ovom principu ne daje apsolutno značenje, jer već na osnovu samog<br />
teksta člana 6, stav 1 (čl. 6-1), «[…] novinari i javnost se mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela<br />
suđenja u interesu morala […], kada to nalažu […] interesi zaštite privatnog života strana u sporu,<br />
ili kada to sud smatra <strong>iz</strong>ričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao<br />
nanijeti štetu interesima pravde».<br />
Sud je u ovom predmetu našao da činjenica što postupak pred disciplinskim sudom Nacionalnog<br />
medicinskog udruženja nije bio javan predstavlja kršenje člana 6, stava 1.<br />
Vidi također:<br />
-presudu Fischer protiv Austrije (26. april 1995, Predstavka br. 16922/90, Serija A br. 312, stavovi<br />
43-44); presudu Malhous protiv Češke Republike (12. juli 2001, Predstavka br. 33071/96, stavovi<br />
55-63); i presudu Asan Rushiti protiv Austrije od 21. marta 2000, Predstavka br. 28389/95,<br />
kada nije bilo ročišta i javnog donošenja presude u postupku odštete u slučaju pritvora koji je<br />
uslijedio nakon oslobađajuće presude; i<br />
-presudu L. protiv Finske od 27. aprila 2000, Predstavka br. 25651/94, zbog neodržane rasprave<br />
u vezi prava pristupa djeci povjerenoj socijalnoj službi na staranje (kršenje); presudu Guisset<br />
protiv Francuske od 26. septembra 2000, Predstavka br. 33933/96, u vezi zatvorene rasprave<br />
pred sudom za disciplinske prekršaje (odjela za budžet i finansije) koji je odlučivao o kršenju<br />
propisa javnog knjigovodstva za koje zakon predviđa novčanu kaznu; i presudu Riepan protiv<br />
Austrije od 15. juna 2000, Predstavka br. 35115/97, zbog suđenja održanog u zatvoru (kršenje<br />
člana 6).<br />
188
Change language