Izvodi iz sudske prakse
Share Embed Flag
Download ePaper

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

coe.ba
18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima Naprimjer, u slučaju kada nije bilo kršenja, u vezi istrage koja je vođena na Korzici, vidi presudu Acquaviva protiv Francuske od 21. novembra 1995, Predstavka br. 19248/91, Serija A br. 333-A, stav 46, u kojoj je Sud uzeo u obzir posebne okolnosti predmeta i situaciju koja je vladala na Korzici u to vrijeme; u vezi liječničke odgovornosti koju su istraživali krivični sudovi nakon tužbe i zahtjeva za odštetu, vidi presudu Callvelli i Ciglio protiv Italije od 17. januara 2002, Predstavka br. 32967/96, stavovi 63-67. Računanje vremena u parničnom postupku Što se tiče parnice, Sud u presudi Erkner i Hofauer protiv Austrije primjećuje (23. april 1987, Serija A br. 117, str. 61-62, stavovi 64-65): u parničnom postupku, «razumni rok» na koji se poziva u članu 6, stav 1 (čl. 6-1), obično počinje teći od trenutka kada je podnesena tužba «sudu» […] međutim, moguće je, da u određenim okolnostima taj rok počne teći i ranije. Predmet König protiv Njemačke (28. juni 1978, Serija A br. 27, str. 33, stav 98) predstavlja jedan primjer u kojem je razuman rok počeo teći «čak i prije naloga o početku sudskog postupka». Što se tiče kraja ovog perioda, Sud u presudi Erkner i Hofauer ističe (loc. cit.): […] da period čiju osnovanost treba preispitati obuhvata sveukupno postupke o kojima je riječ, uključujući i žalbene […]. Ovaj period se prema tome proteže sve do odluke o sporu (“contestation”). Nadalje, Sud je imao priliku da naglasi sljedeće: dužina izvršnog postupka nakon donesene presude mora biti uzeta u obzir prilikom računanja razumnog roka kada se spor konačno riješi tek u ovoj drugoj fazi. U presudi Silva Pontes protiv Portugala (23. mart 1994, Serija A br. 286- A, str. 14, stavovi 33-36) Sud primjećuje sljedeće u vezi dugovanja: Sud je prema tome zauzeo stav […] da postupak «izvršenja» nije imao namjeru samo izvršenje obaveze plaćanja određenog iznosa: on je također služio u određivanju važnih elemenata samog duga […]. Iz ovoga slijedi da je spor (contestation) u vezi prava podnositelja na odštetu mogao biti riješen jedino u izvršnom postupku. […] Nema nikakve sumnje da se član 6 (čl. 6) primjenjuje […] na drugu fazu. Javno suđenje i izricanje presude Konačni proceduralni uvjet odnosi se na javnu prirodu sudjenja i donošenja presude. 187

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava Značaj javne prirode sudjenja U presudi Pretto i ostali protiv Italije (8. decembar 1983, Serija A br. 71, str. 11-12, stavovi 21- 22), Sud je iznio sljedeće u vezi javnosti postupka pred sudom: Javni karakter postupka pred sudskim tijelima na koje se poziva član 6, stav 1 (čl. 6-1), štiti strane u postupku od donošenja sudskih odluka u tajnosti bez ikakve kontrole javnosti; on je također jedno od sredstava pomoću kojih se održava povjerenje u sudove, više i niže. Time što je vršenje sudske funkcije vidljivo, karakteristika javnog doprinosi postizanju cilja po članu 6, stav 1 (čl. 6- 1), to jest pravičnog suđenja, garancije koja predstavlja jedan od fundamentalnih principa svakog demokratskog društva u okviru značenja koje ima po Konvenciji (vidi presudu Golder od 21. februara 1975, Serija A br. 18, str. 18, stav 36 i presudu Lawless od 14. novembra 1960, Serija A br. 1, str. 13). Iako su se sve države članice Vijeća Evrope podvrgnule ovom principu javnosti, njihovi zakonodavni sistemi i sudska praksa ukazuju na određeni stupanj raznolikosti u opsegu i načinu primjene, kako u pogledu održavanja sudskih rasprava, tako i «proglašenja» presuda. Ovaj formalni aspekt je, međutim, od sekundarnog značaja u poređenju sa svrhom koja se skriva iza principa o javnosti koji uvjetuje član 6, stav 1 (čl. 6-1). Istaknuto mjesto koje u demokratskom društvu zauzima pravo na pravično suđenje, tjera ovaj Sud da u svrhe revidiranja na koje je obavezan u ovoj oblasti, preispita stvarnu situaciju ovog postupka (vidi poglavito, mutatis mutandis, presudu Adolf od 26. marta 1982, Serija A br. 49, str. 15, stav 30). U presudi Diennet protiv Francuske (26. septembar 1995, Serija A br. 325-A, stav 33), Sud dalje iznosi: Kao što je poznato, Konvencija ovom principu ne daje apsolutno značenje, jer već na osnovu samog teksta člana 6, stav 1 (čl. 6-1), «[…] novinari i javnost se mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala […], kada to nalažu […] interesi zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde». Sud je u ovom predmetu našao da činjenica što postupak pred disciplinskim sudom Nacionalnog medicinskog udruženja nije bio javan predstavlja kršenje člana 6, stava 1. Vidi također: -presudu Fischer protiv Austrije (26. april 1995, Predstavka br. 16922/90, Serija A br. 312, stavovi 43-44); presudu Malhous protiv Češke Republike (12. juli 2001, Predstavka br. 33071/96, stavovi 55-63); i presudu Asan Rushiti protiv Austrije od 21. marta 2000, Predstavka br. 28389/95, kada nije bilo ročišta i javnog donošenja presude u postupku odštete u slučaju pritvora koji je uslijedio nakon oslobađajuće presude; i -presudu L. protiv Finske od 27. aprila 2000, Predstavka br. 25651/94, zbog neodržane rasprave u vezi prava pristupa djeci povjerenoj socijalnoj službi na staranje (kršenje); presudu Guisset protiv Francuske od 26. septembra 2000, Predstavka br. 33933/96, u vezi zatvorene rasprave pred sudom za disciplinske prekršaje (odjela za budžet i finansije) koji je odlučivao o kršenju propisa javnog knjigovodstva za koje zakon predviđa novčanu kaznu; i presudu Riepan protiv Austrije od 15. juna 2000, Predstavka br. 35115/97, zbog suđenja održanog u zatvoru (kršenje člana 6). 188

Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />

Naprimjer, u slučaju kada nije bilo kršenja, u vezi istrage koja je vođena na Korzici, vidi presudu<br />

Acquaviva protiv Francuske od 21. novembra 1995, Predstavka br. 19248/91, Serija A br. 333-A,<br />

stav 46, u kojoj je Sud uzeo u obzir posebne okolnosti predmeta i situaciju koja je vladala na<br />

Korzici u to vrijeme; u vezi liječničke odgovornosti koju su istraživali krivični sudovi nakon<br />

tužbe i zahtjeva za odštetu, vidi presudu Callvelli i Ciglio protiv Italije od 17. januara 2002,<br />

Predstavka br. 32967/96, stavovi 63-67.<br />

Računanje vremena u parničnom postupku<br />

Što se tiče parnice, Sud u presudi Erkner i Hofauer protiv Austrije primjećuje (23. april 1987,<br />

Serija A br. 117, str. 61-62, stavovi 64-65):<br />

u parničnom postupku, «razumni rok» na koji se poziva u članu 6, stav 1 (čl. 6-1), obično počinje<br />

teći od trenutka kada je podnesena tužba «sudu» […] međutim, moguće je, da u određenim okolnostima<br />

taj rok počne teći i ranije.<br />

Predmet König protiv Njemačke (28. juni 1978, Serija A br. 27, str. 33, stav 98) predstavlja jedan<br />

primjer u kojem je razuman rok počeo teći «čak i prije naloga o početku sudskog postupka».<br />

Što se tiče kraja ovog perioda, Sud u presudi Erkner i Hofauer ističe (loc. cit.):<br />

[…] da period čiju osnovanost treba preispitati obuhvata sveukupno postupke o kojima je riječ,<br />

uključujući i žalbene<br />

[…]. Ovaj period se prema tome proteže sve do odluke o sporu (“contestation”).<br />

Nadalje, Sud je imao priliku da naglasi sljedeće: dužina <strong>iz</strong>vršnog postupka nakon donesene<br />

presude mora biti uzeta u obzir prilikom računanja razumnog roka kada se spor konačno riješi<br />

tek u ovoj drugoj fazi. U presudi Silva Pontes protiv Portugala (23. mart 1994, Serija A br. 286-<br />

A, str. 14, stavovi 33-36) Sud primjećuje sljedeće u vezi dugovanja:<br />

Sud je prema tome zauzeo stav […] da postupak «<strong>iz</strong>vršenja» nije imao namjeru samo <strong>iz</strong>vršenje<br />

obaveze plaćanja određenog <strong>iz</strong>nosa: on je također služio u određivanju važnih elemenata samog<br />

duga […]. Iz ovoga slijedi da je spor (contestation) u vezi prava podnositelja na odštetu mogao biti<br />

riješen jedino u <strong>iz</strong>vršnom postupku.<br />

[…]<br />

Nema nikakve sumnje da se član 6 (čl. 6) primjenjuje […] na drugu fazu.<br />

Javno suđenje i <strong>iz</strong>ricanje presude<br />

Konačni proceduralni uvjet odnosi se na javnu prirodu sudjenja i donošenja presude.<br />

187

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!