Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
organa vlasti, kao od kakvog je to značaja po podnositelja; pored toga, samo kašnjenje koje se može
pripisati državi može opravdati nalaz o propustu poštivanja uvjeta «razumnog roka» (vidi, mutatis
mutandis, presudu König od 28. juna 1978, Serija A br. 27, str. 34-40, stavovi 99, 102-105 i 107-111
i gore spomenutu presudu Buchholz judgment, Serija A br. 42, str. 16, stav 49).
Sud naizmjenično preispituje kompleksnost ili odsustvo kompleksnosti predmeta, ponašanje
podnositelja (prisustvovanje ili odsustvo sa ročišta, zahtjeve za odgodu...), kao i sudskih ili
upravnih tijela. Sud je podsjetio na ove kriterije u predmetu Vallée protiv Francuske (26. april
1994, Serija A br. 289-A, str. 17, stav 34). On je došao do logičnog zaključka, na koji se pozvao
u presudi A.A.U. protiv Francuske (19. juni 2001, Predstavka br. 44451/98, stav 29, dostupna
samo na francuskom –nezvaničan prevod):
Sud podsjeća da je zadatak država ugovornica da organiziraju svoj pravosudni sistem tako da njihovi
sudovi budu u stanju garantirati svakoj osobi pravo na konačnu odluku u sporovima u vezi
njihovih prava i obaveza, koja će biti donesena u razumnom roku (gore spomenuta presuda Frydlender,
stav 47).
Računanje vremena
Generalno, razuman rok uključuje ispitivanje postupka, uključujući i postupak pred ustavnim
sudom. Tako je Sud u presudi Diaz Aparicio protiv Španjolske (11. oktobar 2001, Predstavka br.
49468/99, stav 21, dostupna samo na francuskom – nezvaničan prevod) primijetio:
[…] Sud je uzeo u obzir dužinu svih postupaka o kojima je riječ, uključujući i postupak pred
Ustavnim sudom (vidi, naprimjer, presudu Ruiz-Mateos protiv Španjolske od 23. juna 1993, Serija
A br. 262, str. 19, stav 35, i presudu Süssmann protiv Njemačke od 16. septembra 1996, Reports of
Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1996-IV, stav 39).
Računanje vremena u krivičnim predmetima
U predmetu Eckle protiv Njemačke (15. juli 1982, Serija A br. 51, str. 33, para¬graph 73), Sud
primjećuje:
U krivičnim predmetima, “razuman rok” na koji se poziva u članu 6, stav 1 (čl. 6-1), počinje teći
odmah nakon što je osoba «okrivljena» ovo može biti i prije nego što je predmet u postupku (vidi,
naprimjer, presudu Deweer od 27. februara 1980, Serija A br. 35, str. 22, stav 42), na dan hapšenja,
naprimjer, na dan kada je osoba zvanično obaviještena o krivičnom gonjenju, ili na dan kada je
otvorena preliminarna istraga
[…].
(Idem presuda Metzger protiv Njemačke od 31. maja 2001, Predstavka br. 37591/97, stav 31.)
Sud nastavlja i kaže (str. 34, stav 76):
U pogledu kraja “roka”, u krivičnim predmetima po članu Article 6, stav 1 (čl. 6-1), on pokriva cijeli postupak o
kojem je riječ, uključujući i postupak po žalbi (vidi presudu König od 28. juna 1978, Serija A br. 27, str. 33, stav 98).
186