Izvodi iz sudske prakse
Share Embed Flag
Download ePaper

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

coe.ba
18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima Sud podsjeća, iako nisu posebeno spomenuti u članu 6. Konvencije (čl. 6), pravo na šutnju i pravo zaštite od saamoptuženja predstavljaju opće priznate međunarodne standarde koji su sama srž pojma pravičnog suđenja po članu 6. (čl. 6). Njihova logika leži, inter alia, u zaštiti optuženog od prinude od strane organa vlasti kako bi se na taj način doprinijelo izbjegavanju nepravde i pomoglo ispunjenju ciljeva člana 6. (čl. 6) (vidi gore spomenutu presudu John Murray, str. 49, stav 45, i gore spomenutu presudu Funke, str. 22, stav 44). Pravo na zaštitu od saoptuženja posebno pretpostavlja da tužiteljstvo u krivičnim predmetima nastoji dokazati svoje tvrdnje protiv optuženog bez oslanjanja na dokaze koji bi bili pribavljeni korištenjem metoda prisile ili pritiska i suprotno volji optuženog. U tom smislu ovo pravo je usko povezano sa pretpostavkom nevinosti sadržanoj u članu 6, stavu 2, Konvencije (čl. 6-2). Pravo na zaštitu od samooptuživanja se, međutim, prvenstveno odnosi na poštovanje volje optužene osobe da se brani šutnjom. Kao što je opće prihvaćeno u pravnim sistemima država ugovornica u Konvenciji i drugdje, ono u krivičnim postupcima ne obuhvata korištenje koji se može dobiti od optuženog kroz primjenu metoda prisile na temelju zakonom dozvoljenih ovlasti, a koje su protiv volje osumnjičenog poput, između ostalog, dokumenata do kojih se došlo na temelju sudskog naloga, alko-testa, uzimanja uzoraka krvi ili urina ili tkiva u svrhe DNK analize. Potrebno je također istaknuti da je Sud u ovoj presudi smatrao da pravo na zaštitu od samooptuživanja uzeto kao pravo na odbranu šutnjom ne pokriva samo priznanje nekog djela. U ovoj presudi Sud iznosi sljedeće (stavovi 71 i 74): U svakom slučaju, imajući na umu koncept pravičnosti iz člana 6 (čl. 6), pravo na zaštitu od samooptuživanja može se realno svesti na priznanje nekog krivičnog djela ili na primjedbe koje imaju direktne inkriminirajuće posljedice. Svjedočenje pod prinudom, koje naizgled ne djeluje kao optužujuće – poput ekskulpatornih (oslobađajućih) opaski ili samo informacija o činjenicama – može kasnije biti iskorišteno u krivičnom postupku kao podrška tvrdnjama tužiteljstva, naprimjer, da bi se suprotstavilo ili bacila sumnja na druge izjave ili dokaze koje je dao optuženi tokom suđenja, ili da bi se na drugi način narušio njegov kredibilitet. […] Ne može se pozivati na javni interes kako bi se opravdala upotreba odgovora koji su iznuđeni u vansudskoj istrazi i time inkriminirao optuženi u sudskom postupku. U ovom pogledu vrijedi istaknuti da po relevantnim zakonima izjave koje su dobivene pod prinudom na osnovu ovlasti Odjela za velike privredne prevare, ne mogu biti izvedeni kao dokazi na suđenju koje će uslijediti. Štaviše, činjenica da je takve izjave dao podnositelj prije nego što je optužen, ne spriječava da njihovo kasnije korištenje u krivičnom postupku ne predstavlja kršenje tog prava. (S istim zaključkom vidi i presudu I.J.L, G.M.R. i A.K.P. Ujedinjenog Kraljevstva od 19. septembra 2000, Predstavka br. 29522/95.) Za druge slučajeve vidi presude: –presuda Ferrantelli i Santangelo protiv Italije od 7. augusta 1996, Reports (Izvještaji) 1996-III, stavovi 45-50, u vezi navoda o iznuđenim priznanjima; presuda Serves protiv Francuske od 20. oktobra 1997, Reports (Izvještaji)1997-VI, stavovi 43-47, nema kršenja člana 6, jer je izrečena novčana kazna zbog odbijanja polaganja zakletve u svojstvu svjedoka; –presuda J.B. protiv Švicarske od 3. maja 2001, Predstavka br. 31827/96, novčane kazne izrečene 183

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava podnositelju što je odbio da pruži određene informacije; Sud je smatrao da podnositelj nije mogao isključiti da dodatni prihod otkriven na temelju dokumenata koje je on dao, a koji je poticao iz neoporezovanih izvora, predstavlja utaju poreza. Sud je zaključio da ovi dokumenti nisu mogli biti dobiveni pod prinudom i mimo volje osobe u pitanju: zbog čega je ustanovljeno kršenje člana 6 stav 1; i presuda Funke protiv Francuske od 25. februara 1993, Serija A br. 256-A, stavovi 43-44, u kojoj je Sud našao da je krivična presuda zbog odbijanja pružanja informacija carinskim organima predstavljala kršenje člana 6, stava 1; presuda Magee protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 6. juna 2000, Predstavka br. 28135/95, stav 41, u kojoj se podnositelj žali da je kontekst pritiska imao za posljedicu samooptužbu i da nije imao pomoć advokata. Potrebno je istaknuti da Sud istovremeno ne isključuje mogućnost donošenje zaključaka do kojih se može doći na temelju šutnje optuženog. U presudi John Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva (8. februar 1996, Reports (Izvještaji) 1996-I, stavovi 51 and 54), Sud navodi: Domaći sud je zaključio kako je optuženi kriv samo zbog toga što je odlučio da se brani šutnjom. Samo u slučajevima kada dokazi protiv optuženog «zahtijevaju» objašnjenje koje bi trebalo da može dati optuženi, nepružanje bilo kakvog objašnjenja «može, sasvim logično, dovesti do zaključka kako takvo objašnjenje ne postoji i da je optuženi kriv». Nasuprot toga je situacija u kojoj tvrdnje optužbe imaju tako malu težinu u smislu dokaza, da i ne zahtijevaju nikakav odgovor i nedavanje odgovora ne opravdava zaključak o krivnji (ibid.). […] Kao što je istakao delegat Komisije, sudovi u većem broju zemalja koji slobodno procjenjuju dokaze mogu uzimati u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući i ponašanje i način na koji optuženi vodi svoju odbranu. U istom tonu su i presude Averill protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 6. juna 2000, Predstavka br. 36408/97, i Condron protiv protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 2. maja 2000, Predstavka br. 35718/97. Pravo na advokata Još jedan aspekt pravičnog suđenja je i pravo na advokata koje okrivljeni ima od samog početka krivičnog postupka. U presudi John Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva (8. februar 1996, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1996-I, str. 54-55, stavovi 62-63), podnositelju je uskraćena zatražena pomoć advokata tokom prvih četrdeset osam sati policijskog pritvora. Sud primjećuje da vlada nije osporavala da se član 6. (čl. 6) primjenjuje čak i na fazu prethodne istrage od strane policije. U ovom pogledu Sud podsjeća na svoj zaključak u presudi Imbrioscia protiv Švicarske od 24. novembra 1993. da član 6. (čl. 6) – naročito stav 3 (čl. 6-3) – može biti relevantan prije nego što je predmet u fazi suđenja ukoliko postoji vjerovatnoća da će pravičnost suđenja biti ozbiljno ugrožena zbog inicijalnog propusta poštivanja ovih odredbi (čl. 6-3) (Serija A br. 275, str. 13, stav 36). Kao što je istaknuto u ovoj presudi, način na koji treba primjenjivati član 6, stav 3.c (čl. 6-3-c), tokom prethodne istrage ovisi od posebnih karakteristika postupka i od okolnosti u predmetu (loc. cit, str. 14, stav 38). Zakoni pojedinih država mogu predviđati posljedice ponašanja okrivljenog u početnoj fazi polici- 184

<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />

podnositelju što je odbio da pruži određene informacije; Sud je smatrao da podnositelj nije<br />

mogao isključiti da dodatni prihod otkriven na temelju dokumenata koje je on dao, a koji je<br />

poticao <strong>iz</strong> neoporezovanih <strong>iz</strong>vora, predstavlja utaju poreza. Sud je zaključio da ovi dokumenti<br />

nisu mogli biti dobiveni pod prinudom i mimo volje osobe u pitanju: zbog čega je ustanovljeno<br />

kršenje člana 6 stav 1; i presuda Funke protiv Francuske od 25. februara 1993, Serija A br. 256-A,<br />

stavovi 43-44, u kojoj je Sud našao da je krivična presuda zbog odbijanja pružanja informacija<br />

carinskim organima predstavljala kršenje člana 6, stava 1; presuda Magee protiv Ujedinjenog<br />

Kraljevstva od 6. juna 2000, Predstavka br. 28135/95, stav 41, u kojoj se podnositelj žali da je<br />

kontekst pritiska imao za posljedicu samooptužbu i da nije imao pomoć advokata.<br />

Potrebno je istaknuti da Sud istovremeno ne isključuje mogućnost donošenje zaključaka do<br />

kojih se može doći na temelju šutnje optuženog. U presudi John Murray protiv Ujedinjenog<br />

Kraljevstva (8. februar 1996, Reports (Izvještaji) 1996-I, stavovi 51 and 54), Sud navodi:<br />

Domaći sud je zaključio kako je optuženi kriv samo zbog toga što je odlučio da se brani šutnjom.<br />

Samo u slučajevima kada dokazi protiv optuženog «zahtijevaju» objašnjenje koje bi trebalo da može<br />

dati optuženi, nepružanje bilo kakvog objašnjenja «može, sasvim logično, dovesti do zaključka<br />

kako takvo objašnjenje ne postoji i da je optuženi kriv». Nasuprot toga je situacija u kojoj tvrdnje<br />

optužbe imaju tako malu težinu u smislu dokaza, da i ne zahtijevaju nikakav odgovor i nedavanje<br />

odgovora ne opravdava zaključak o krivnji (ibid.).<br />

[…] Kao što je istakao delegat Komisije, sudovi u većem broju zemalja koji slobodno procjenjuju<br />

dokaze mogu uzimati u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući i ponašanje i način na koji<br />

optuženi vodi svoju odbranu.<br />

U istom tonu su i presude Averill protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 6. juna 2000, Predstavka<br />

br. 36408/97, i Condron protiv protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 2. maja 2000, Predstavka br.<br />

35718/97.<br />

Pravo na advokata<br />

Još jedan aspekt pravičnog suđenja je i pravo na advokata koje okrivljeni ima od samog početka<br />

krivičnog postupka. U presudi John Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva (8. februar 1996,<br />

Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1996-I, str. 54-55,<br />

stavovi 62-63), podnositelju je uskraćena zatražena pomoć advokata tokom prvih četrdeset<br />

osam sati policijskog pritvora.<br />

Sud primjećuje da vlada nije osporavala da se član 6. (čl. 6) primjenjuje čak i na fazu prethodne<br />

istrage od strane policije. U ovom pogledu Sud podsjeća na svoj zaključak u presudi Imbrioscia<br />

protiv Švicarske od 24. novembra 1993. da član 6. (čl. 6) – naročito stav 3 (čl. 6-3) – može biti<br />

relevantan prije nego što je predmet u fazi suđenja ukoliko postoji vjerovatnoća da će pravičnost<br />

suđenja biti ozbiljno ugrožena zbog inicijalnog propusta poštivanja ovih odredbi (čl. 6-3) (Serija A<br />

br. 275, str. 13, stav 36). Kao što je istaknuto u ovoj presudi, način na koji treba primjenjivati član<br />

6, stav 3.c (čl. 6-3-c), tokom prethodne istrage ovisi od posebnih karakteristika postupka i od okolnosti<br />

u predmetu (loc. cit, str. 14, stav 38).<br />

Zakoni pojedinih država mogu predviđati posljedice ponašanja okrivljenog u početnoj fazi polici-<br />

184

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!