Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
odbacivanja optužbe, Sud je izjavio sljedeće (stavovi 65-70):
Sud nadalje želi istaći da je usred izvođenja dokaza pred porotnim sudom Dr. G-u dato petnaest
minuta odgode kako bi mogao preispitati nove dokumente koje je predočilo tužiteljstvo u vezi
ponašanja podnositelja u dobi od šesnaest odnosno sedamnaest godina. Ekspert je na taj način
mogao proučiti izjavu iz 1979. kojom podnositelj spontano priznaje da je desetak puta bio umiješan
u seksualne radnje sa djecom oba pola.
Podnositelj izjavljuje da, kada je nastavljeno saslušanje, je ekspert naveo optužujuće mišljenje o
njemu koje je bilo u potpunosti u suprotnosti sa njegovim pismenim izvještajem od prije tri i po
godine. Ekspert je, navodno, izjavio sljedeće:
“G.B. je pedofil, kojem je potrebna psiho-terapija, ali koja neće biti efikasna jer G.B. nema
osjećaj krivice. Dužina zatvorske kazne nema nikakvog efekta na osobe ovog tipa i postoji
veliki rizik od ponavlajnje ovakvih djela.”
Sud se slaže da je nemoguće znati tačno šta je vještak rekao, jer ne postoji zapisnik sa salušanja
pred porotnim sudom. Međutim, Sud ističe da vlada nije nikada osporavala kratko vrijeme koje
je vještak imao na raspolaganju da prouči nove dokumente usred svjedočenja; oni su jednostavno
ukazali na činjenicu da je pismeni izvještaj već usmjerio pažnju na psihopatske osobine optuženog
i na znakove seksualne preverzije.
Sud želi istaći da sama činjenica da vještak daje mišljenje koje je drugačije od onog datog u njegovoj
pismenoj izjavi u obraćanju porotnom sudu ne predstavlja kao takvo kršenje principa pravičnog
suđenja (vidi, mutatis mutandis, gore citiranu presudu Bernard protiv Francuske, stav 40). Slično
i pravo na pravično suđenje ne zahtijeva da sudovi u određenoj državi moraju, na zahtjev odbrane,
imenovati novog sudskog vještaka u slučaju kada mišljenje koje da vještak, kojeg je imenovala
odbrana, ide u prilog tužiteljstva (vidi presudu Brandstetter protiv Austrije od 28. augusta 1991,
Serija A br. 211, stav 46).
Prema tome, odbijanje izdavanja naloga o davanju drugog mišljenja ne može samo po sebi smatrati
se nepravičnim.
Međutim, Sud ističe da u ovom predmetu vještak nije samo iznio drugačije mišljenje u svom
obraćanju sudu od onog koje je dao u svom pismenom izvještaju, nego je potpuno promijenio
mišljenje tokom jednog te istog saslušanja (usporedi nasuprot ovoga presudu Bernard protiv Francuse
citiranu u tekstu gore). Sud također ističe da je zahtjev za drugim mišljenjem koji je uložio
podnositelj uslijedio nakon ove promjenje mišljenja vještaka, kada je ovaj brzo sagledao nove dokaze,
poprimivši izuzetno nepovoljan stav prema podnositelju. Iako je teško utvrditi utjecaj koji je
mišljenje sudskog vještaka moglo imati na porotu, Sud smatra da je vrlo vjerovatno da takav nagli
obrat neizbježno daje poseban značaj mišljenju sudskog vještaka.
S obzirom na ove posebne okolnosti, poglavito promjenu mišljenja od strane sudskog vještaka,
u kombinaciji sa odbijanjem zahtjeva za novim vještačenjem, Sud smatra da su prekršeni uvjeti
parvičnog suđenja, kao i da prava odbrane nisu bila ispoštovana. Prema tome, radilo se o kršenju
člana 6, 1 i 3.b, Konvencije zajedno razmatranih.
Pravo na zaštitu od samooptuživanja
Iako se ne spominju izričito u članu 6, pravo na odbranu šutnjom, kao i pravo na zaštitu od
181