Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
podsjeća da se na temelju njegove sudske prakse, od države koja ima kasacioni sud, zahtijeva da osobe
koje podliježu zakonu imaju pred tim istim sudom fundamentalne garancije sadržane u članu
6. (presuda Ekbatani protiv Švedske od 26. maja 1988, Serija A br. 134, str. 12, stav 24). S obzirom
da podnositelj nije mogao ispitivati po principu kontradiktornosti svoj predmet pred Kasacionim
sudom, zaključuje se da se radilo o kršenju člana 6, stava 1.
(Idem presuda Adoud i Bosoni protiv Francuske od 27. februara 2001; vidi također presudu
Coeme i ostali protiv Belgije od 22. juna 2000, Predstavka br. 32492/96, stavovi 128-130.)
Presuda G.B. protiv Francuske (2. oktobar 2001, Predstavka br. 44069/98) odnosi se na
podnošenje novih dokumenata od strane tužiteljstva na početku suđenja pred porotnim sudom
u vezi pitanja morala. U ovom predmetu podnositelj je tvrdio da nije imao pravično suđenje.
Njegova žalba se sastojala iz tri dijela: prvo, podnositelj je tvrdio da se radilo o kršenju principa
jedankosti strana u postupku i prava na odbranu zbog okolnosti u kojima je tužiteljstvo, na
početku rasprave pred porotnim sudom uložilo nove dokumente i zbog izuzetno kratkog
vremena koje je njegov advokat imao na raspolaganju da pripremi odbranu nakon što su ovi
dokumenti priloženi; drugo, on se žalio da je ekspert imao samo pola sata na raspolaganju da
prouči nove dokumente što je rezultiralo u kompletnoj promjeni mišljenja; i na kraju, podnositelj
je smatrao da je odbijanje njegovog zahtjeva da pobije svjedočenje eksperta bilo nepravično,
čak iako je promjena mišljenja eksperta snažno utjecala na stav porote protiv podnositelja. Sud
je prvo razmatrao vrijeme koje je ostavljeno advokatu da se pripremi za odbranu u svjetlu
predočenih dokumenata. Sud je tom prilikom izjavio (stavovi 60-63):
Sud je istakao da je bilo sasvim zakonito da tužiteljstvo, na početku suđenja, uloži nove dokumente
koji se odnose na ličnost podnositelja; ovi dokumenti du dati odbrani i nakon toga je ona bila u
prilici da ih pobija po principu kontradiktornosti. Sud također ističe, da sam podnositelj nije negativno
komentirao predočavanje istih dokumenta. Sud, prema tome nalazi da se nije radilo o bilo
kakvom kršenju principa jednakosti stranaka.
Sud je također pažljivo analizirao redoslijed dogđaja opisanih u zapisniku sa postupka pred porotnim
sudom, itičući da je na početku suđenja, u 10.00 sati 13. marta 1997. zamjenik javnog tužitelja
iznio nove dokaze, za koje je advokat neuspješno tražio od suda da ih ne uključi u spis. Ispitivanje
okrivljenih uslijedilo je 13, 14. i 15. marta, kao i saslušanje svedoka i sudskog vještaka, dokazi
strana u civilnom postupku, podnesci zamjenika javnog tužitelja, dokazi advokata su-optuženih
i na kraju dokazi od strane advokata glavno optuženog, zapravo optuženog, koji su podneseni u
vremenu od 07.05. do 08.45h 15. marta 1997, čime je saslušanje završeno (sud i porita su se nakon
toga povukli na vijećanje o presudi, koju su donijeli nakon neka tri sata, tj. u 11.45).
Sud, s tim u vezi, želi istaći da nije tačno da je advokat podnositelja imao samo pola sata na raspolaganju
da pročita nove dokaze (dok je pratio nastavak postupka), kao što je u svom podnesku
naveo podnositelj. Pola dana o kojem je riječ bilo je vrijeme između podastriranja dokaza i početka
dokaza od strane eksperta, a značaj ovoga se mora izdvojeno preispitati (vidi stavovi 68 et seq, u
tekstu dolje).
U svjetlu gore iznesenog, Sud smatra da je podnositelj imao dovoljno vremena i mogućnosti da
pripremi svoju odbranu kada je bio suočen sa novim dokazima i smatra, da u predmetnom slučaju,
nije bilo kršenja člana 6, stava 1, Konvencije razmatranog zajedno sa članom 6, stavom 3.b.
U pogledu vremena koje je stavljeno na raspolaganje vještaku da prouči nove dokumente i
180