Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Tako je Sud u presudi Gregory protiv Ujedinjenog Kralevstva (25. februar 1997, Predstavka br.
22299/93, Reports (Izvještaji) 1997-I, stav 44), istakao:
Sud prihvata da je pravilo o tajnosti vijećanja porote glavna i legitimna karakteristika engleskog
sudskog sistema čiji je cilj ojačati ulogu porote kao konačnog arbitra u vezi činjenica i pružiti garanciju
otvorenih i slobodnih rasprava među porotnicima o dokazima koje su čuli.
4. Priroda sudskog postupka
Bez obzira na obim, djelokrug ili svrhu «prava na sud» sve, u konačnici, ovisi od prirode samog
postupka. Postupak mora bit pravičan, mora bit održan u razumnom roku i mora zadovoljavati
određene kriterije u pogledu rasprave i proglašenja presude. Ovo se primjenjuje na građanske
postupke i također kod krivične optužbe, u pogledu čega je Sud naznačio (presuda Saunders
protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 17. decembra 1996, Reports (Izvještaji) 1996-VI, stav 74):
[…] [Sud] smatra da se opći uvjeti pravičnosti koji su sadržani u članu 6 (čl. 6), uključujući i pravo
zaštite od samoinkriminacije, primjenjuju bez razlike na krivične postupke u vezi svih vrsta djela,
od onih najjednostavnijih do najsloženijih.
Uvjet o pravičnom postupku
Potrebno je istaći da se uvjeti po članu 6, stav 3 (vidi tekst gore), mogu rasčlaniti na pojedinačne
elemente prava na pravično suđenje kao što proističe iz člana 6, stav 1.
Opći aspekti
Sud naglašava da postupak predviđen stavom 1 mora biti pravičan. U predmetu Unterpertinger
protiv Austrije (24. novembar 1986, Serija A br. 10, str. 14, stav 29), on podsjeća da:
Oni koji su izašli pred sud dali su svoje podneske prvo u vezi sa stavom 3.d člana 6. (čl. 6-3-d), a
zatim u vezi stava 1 (čl. 6-1). Sud podsjeća da garancije sadržane u stavu 3 (čl. 6-3) predstavljaju
posebne aspekte općeg koncepta pravičnog suđenja predviđenog članom 1 (čl. 6-1) (vidi, kao najnoviji
izvor, presudu Bönisch od 6. maja 1985, Serija A br. 92, str. 14-15, stav 29).
Sud je u ovom predmetu zaključio da je činjenica što je podnositelj bio osuđen a da nije imao
priliku da sam ispituje svjedoke (svoju suprugu i pastorku) značila da se radilo o kršenju člana
6. (ibid, str. 15, stav 33).
Primjenjući ovaj princip, Sud je donio nekoliko interesantnih odluka. On je definirao granice
korištenja anonimnih svjedoka sa aspekta Konvencije. Iz predmeta Kostovski (20. oktobar
1989, Serija A br.166, str. 20-21, stavovi 41 i 44), izdvojit ćemo sljedeće:
U principu svi dokazi moraju biti podastrijeti u prisustvu optuženog na javnoj raspravi uz poštivanje
principa kontradiktornosti (vidi gore spomenutu presudu Barberà, Messegué i Jabardo Serija A br.
146, str. 34, stav 78). Ovo, međutim, ne znači da se izjave svjedoka trebaju uvijek uzimati na javnoj
raspravi na sudu kako bi se mogle koristiti u svrhu dokaza: korištenje takvih izjava koje su date u
175