Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
br. 27267/95; preudu Kipar protiv Turske od 10. maja 2001, Predstavka br. 25781/94, stavovi
358-359; presudu Sadak i ostali protiv Turske od 10. jula 2001, Predstavke br. 29900/96 i 29903/
96, stavovi 39-40; i presudu McGonnell protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 8. februara 2000,
Predstavka br. 28488/95.)
Koncept «odluka»
Prema tome, da bi se osigurala svrha člana 6. potrebno je postojanje nepristrasnog i nezavisnog
suda. Isto tako je neophodno da taj sud donosi odluke u značenju koje imaju po tom istom
članu. U predmetu Benthem protiv Nizozemske (presuda od 23. oktobra 1985, Serija A br. 97,
str. 17, stav 40), Sud je naglasio važnost ovlasti donošenja odluka kao atribuciju takvog jednog
suda:
[…] ovlast odlučivanja inherentna je pojmu «suda» u značenju po Konvenciji (vidi presudu Sramek
od 22. oktobra 1984, Serija A br. 84, str. 17, stav 36).
U presudi Albert i Le Compte protiv Belgije (10. februar 1983, Serija A br. 58, str. 16, stav
29), Sud je specificirao domet, te ovlasti odlučivanja i istakao da se preko nje mora osigurati
podnositeljima da imaju:
[…] korist od “prava na sud” (vidi gore spomenutu presudu Golder, Serija A br. 18, str. 18, stav 36) i
od odlučivanja suda o predmetu spora (vidi gore spomenutu presudu König, Serija A br. 27, str. 34,
stav 98, do kraja), kako u pogledu činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
Iz ovoga slijedi da «sud» mora biti barem kompetentan da ispituje i rješava pitanja činjenica i
primjene prava.
Na kraju, potrebno je sasvim jasno naznačiti da koncept »odluka» pretpostavlja konačno
rješenje spora pred sudom. Tako je Sud u predmetu Eckle protiv Njemačke (15. juli 1982, Serija
A br. 51, str. 35, stav 77) iznio sljedeći stav:
U slučaju osuđujuće presude, nema nikakvog “odlučivanja […] po pitanjima bilo kakvih optužbi”,
u značenju po članu 6, stav 1 (čl. 6-1), sve dok kazna nije definitivno određena. Tako je u presudi
Ringeisen od 16. jula 1971. Sud uzeo za završetak postupka datum na koji je sudsko vijeće odlučilo,
nakon žalbenog postupka, kao i da cijeli period koji je podnositelj proveo u pritvoru mora biti
uračunat u kaznu (Serija A br. 13, str. 20 and 45, stavovi 48 i 110).
Govoreći još uvijek o odlukama, Sud je podsjetio na sljedeće u presudi Hiro Balani protiv
Španjolske (9. decembar 1994, Serija A br. 303-B, str. 29-30, stav 27) :
Sud naglašava da član 6, stav 1 (čl. 6-1), obavezuje sudove da daju obrazloženja svojih presuda, ali
to ne treba shvatiti kao detaljni odgovor na svaki argument (vidi presudu Van de Hurk protiv Nizozemske
od 19. aprila 1994, Serija A br. 288, str. 20, stav 61). Mjera u kojoj se ova obaveza iznošenja
razloga primjenjuje može varirati ovisno od prirode odluke.
Na kraju treba još reći da ovo ne isključuje princip tajnosti vjećanja u krivičnim predmetima.
174