Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
[…] ograničenje mogućnosti podnositelja, prije i poslije objavljivanja izvještaja inspektora, da
pokrenu postupak pred sudom kako bi osporili nalaze tog inspektora koji su bili štetni po njihovu
reputaciju nije uključivalo neopravdano uskraćivanje «prava na sud» po članu 6, stav 1 (čl. 6-1).
U presudi Al-Adsani protiv Ujedinjenog Kraljevstva (21. novembar 2001, Predstavka br. 35763/
97, stavovi 56 i 66-67), Sud je prihvatio da imunitet koji imaju države po međunarodnom pravu,
uključujući i ovaj slučaj imuniteta u odnosu na pitanja koja mogu spadati u opseg člana 3,
predstavlja dozvoljeno ograničenje prava koje proističe iz člana 6:
Iz ovoga slijedi da se ne može u principu smatrati da mjere koje je poduzela visoka strana ugovornica
i koje odražavaju opće prihvaćena pravila međunarodnog javnog prava o imunitetu države
nameću neproporcionalnu restrikciju na pravo pristupa sudu kao što je predviđeno članom 6, stav
1. Isto kao što se i pravo pristupa sudu mora smatrati za nerazdvojiv dio garancije na pravično
suđenje, tako i neke restrikcije na pristup moraju na sličan način biti smatrane za nerazdvojive,
a kao primjer mogu poslužiti ona ograničenja koje obično prihvaćaju zajednice naroda kao dio
doktrine o imunitetu države.
[…]
Sud, iako prihvatajući sve veći značaj i važnost zabrane torture, još uvijek ne smatra da je u
međunarodnom pravu prihvaćen prijedlog da države nemaju pravo na imunitet u pogledu
građanskih tužbi za naknadu štete u slučaju navodne torture koja je počinjena van date države. Akt
iz 1978, kojim se daje imunitet državama u pogledu potraživanja naknade za ličnu štetu, izuzev ako
je ta šteta počinjena u Ujedinjenom Kraljevstvu, nije u nesuglasnosti sa ovim ograničenjima opće
prihvaćenim kao doktrina o imunitetu države od strane zajednica naroda.
U ovakvim okolnostima, primjena odredbi Akta iz 1978. od strane engleskih sudova kako bi se
podržao zahtjev Kuvajta za imunitet ne može se smatrati za neopravdanu restrikciju na pravo podnositelja
na pristup sudu.
Iz ovoga slijedi da se u ovom predmetu nije radilo o kršenju člana 6, stava 1.
(Idem presuda Fogarty protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. novembra 2001, Predstavka br.
37112/97, stavovi 32-39, u vezi otkaza uposleniku u jednoj ambasadi i presuda McElhinney
protiv Irske od 21. november 2001, Predstavka br. 31253/96, stavovi 33-40; Presuda Princ Hans-
Adam II od Lihtenštajna protiv Njemačke od 12. jula 2001, Predstavka br. 42527/98, stavovi
51-70; i presuda Waite i Kennedy protiv Njemačke od 18. februara 1999, Predstavka br. 26083/
94).
Pored toga implicitna ograničenja mogu se odnositi i na zastaru, naredbe o plaćanju garancije
za troškove ili pravila koja se odnose na maloljetne ili hendikepirane osobe (presuda Stubbings
i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 22. oktobra 1996, Reports (Izvještaji) 1996-IV, str.
1502-1503, stavovi 51-52; presuda Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 13.
jula 1995, Serija A br. 316-B, str. 80-81, stavovi 62-67; i gore spomenuta Golder presuda, str. 19,
stav 39), i ostale pravne lijekove.
168