Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
naći i u presudi J.B. protiv Švicarske (3. maj 2001, Predstavka br. 31827/96, stav 44):<br />
U svojoj ranijoj praksi Sud je postavio tri kriterija koja treba uzeti u obzir kod odlučivanja da li<br />
je neka osoba «optužena za krivično djelo» u svrhe člana 6. Ti kriteriji su klasifikacija djela po<br />
domaćem zakonu, priroda samog djela i priroda i stupanj težine kazne kojoj se <strong>iz</strong>laže ta konkretna<br />
osoba (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima, presudu Öztürk protiv Njemačke od 21. februara 1984, Serija<br />
A br. 73, str. 18, stav 50). U presudi A.STR, M.STR. i T.STR. protiv Švicarske, Sud je našao da<br />
novčanu kaznu za krivično djelo <strong>iz</strong>bjegavanja plaćanja poreza u principu treba preispitati u odnosu<br />
na član 6, stav 1, Konvencije (vidi gore citiranu presudu).<br />
U predmetu Weber protiv Švicarske (presuda od 22. maja 1990, Serija A br. 177, str. 17-18,<br />
stavovi 31-34), Sud ponovo naglašava da klasifikacija djela po pravnim metodama odgovorne<br />
države ima relativnu težinu i služi samo kao polazna tačka. Drugi i treći test – priroda djela i<br />
priroda i težina kazne – igraju daleko veću ulogu.<br />
Općenito govoreći, ako kazna za sobom povlači lišenje slobode, Sud smatra da je takvo djelo<br />
krivično. U predmetu Engel, upućivanje u disciplinsku jedinicu u vojsci je, u svrhe Konvencije,<br />
spadalo u krivičnu materiju (vidi također predmet Joao José Brandao Ferreira protiv Portugala,<br />
Predstavka br. 41921/98, odluka od 28. septembra 2000, koja se odnosi na «obično hapšenje»<br />
u vojsci). Sud je u predmetu Weber smatrao da je kazna – za kršenje povjerljivosti <strong>sudske</strong><br />
istrage – u <strong>iz</strong>nosu do 500 Švicarskih franaka, koja se mogla pretvoriti u kratku kaznu zatvora u<br />
određenim uvjetima, dovoljna da bi imala atribuciju krivičnog u svrhe Konvencije.<br />
U predmetu Ravnsborg protiv Švedske (presuda od 23. marta 1994, Serija A br. 283-B, str. 31,<br />
stav 35), s druge strane, djelo koje je u pitanju i za koje je bila predviđena novčana kazna,<br />
Sud nije okvalificirao kao «krivično. Na temelju trećeg testa – priroda i težina kazne – svaka<br />
novčana kazna, koji je mogla <strong>iz</strong>nositi najviše 1.000 kruna i koja se, prema švedskom zakonu,<br />
mogla pretvoriti u kaznu zatvora, nije imala takvu težinu da se može svrstati pod «krivičnom<br />
sankcijom» (vidi također presudu Inocêncio protiv Portugala od 11. januara 2001, Predstavka<br />
br. 43862/98).<br />
Bilo je potrebno definirati koncepte «utvrđivanje […] građanskih prava i obaveza» i «krivična<br />
optužba», jer upravo ta definicija određuje opseg člana 6, stava 1, to jest one situacije u kojima<br />
postoji pravo na «sud».<br />
2. Opseg «prava na sud»<br />
Nakon što smo ispitali područje primjene prava na sud, potrebno je anal<strong>iz</strong>irati njegov opseg.<br />
Pravo koje garantira član 6, stav 1, je pravo pristupa sudu<br />
Sud je <strong>iz</strong>dvojio prvu bitnu značajku u vezi opsega prava sudskog ispitivanja predmeta.<br />
U jednom predmetu koji se odnosi na spor u vezi građanskih prava (presuda Golder protiv<br />
Ujedinjenog Kraljevstava od 21. februara 1975, Serija A br. 18, str. 12, stav 25, i str. 17-18,<br />
stavovi 35-36), Sud je odlučivao po pitanju da li je «član 6, stav 1, zapravo u suštini ograničen<br />
162
Change language