Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
316-A, stavovi 52-55), carinski organi su zaplijenili avion koji je pripadao kompaniji u kojem
su našli kontejner bez avio tovarnog lista u kojem je bio kanabis. Avion je vraćen nakon što je
plaćena novčana kazna. Sud je u tom predmetu iznio sljedeće:
[…] faktori koji su spomenuti u tekstu gore – nepostojanje krivične optužbe ili odredbe koja bi
po prirodi bila «krivična» - zajedno razmatrano sa činjenicom da nije bilo prijetnje pokretanja
krivičnog postupka u slučaju neplaćanja, dovoljno je da ovaj predmet bude drugačije tretiran od
predmeta Deweer protiv Belgije (presuda od 27. februara 1980, Serija A br. 35), u kojem je podnositelj
bio obavezan platiti određeni iznos pod prinudom privremenog zatvaranja radnje kako se
protiv njega ne bi pokrenuo krivični postupak.
Sud, dalje, podsjeća da je sličan argument koristio podnositelj u predmetu AGOSI (loc. cit.). Ovdje
je Sud smatrao da pljenidba robe od strane domaćeg suda predstavlja mjeru koja je uslijedila kao
posljedica djela krijumčarenja koje je izvršilo drugo lice, te da s tim u vezi nije podnešena krivična
optužba protiv AGOSI-a. Činjenica da je ovo imalo negativne posljedice na imovinska prava AGO-
SI-a ne može sama po sebi navoditi na zaključak da se može smatrati da je «krivična optužba» u
svrhe člana 6 podnešena protiv podnositelja (kompanije) (loc. cit, str. 22, stavovi 65-66).
Imajući na umu da se, za razliku od predmeta AGOSI, od ove kompanije koja je bila podnositelj
zahtjeva tražilo da plati određeni iznos novca i da njena imovina nije bila konfiskovana, Sud
predlaže da se zauzme isti stav. Prema tome, problem na koji se podnositelj žali nije uključivao
«utvrđivanje krivične optužbe».
Važno je da se definira pojam «optužba», jer upravo onog momenta kada je podignuta optužba
tada i počinje teći vrijeme u svrhu suđenja u «razumnom roku».
Pojam “krivična”
Optužba po članu 6. mora se odnositi na krivična djela. U predmetu Campbell i Fell protiv
Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 28. juna 1984, Serija A br. 80, str. 35, stav 68), Sud podsjeća
na principe koje je postavio u predmetu Engel:
Sud je bio suočen sa sličnim pitanjem u predmetu Engel i ostali. U presudi od 8. juna 1976. u ovom
predmetu (Serija A br. 22, str. 33-35, stavovi 80-82), Sud, nakon što je ukazao na «autonomnost»
pojma «krivična optužba» po članu 6 (čl. 6), postavlja sljedeće principe koje je ponovo potvrdio u
svojoj presudi u predmetu Öztürk od 21. februara 1984. (Serija A br. 73, str. 17-18, stavovi 48-50).
(a) Konvencija ne sprječava države ugovornice da prave razliku između krivičnog zakonodavstva
i disciplinskog tako što će napraviti striktno razgraničenje, ali iz toga ne slijedi da je kategorizacija
napravljena na taj način i odlučujuća u svrhe Konvencije.
(b) Da su države ugovornice u stanju, po vlastitoj diskreciji, da isključe primjenu temeljnih odredbi
člana 6 i 7 (čl. 6, čl. 7), tako što će neko djelo okvalificirati kao disciplinsko a ne krivično, primjena
ovih odredbi bi bila podređena njihovoj suverenoj volji. Širina koja bi išla tako daleko mogla bi
dovesti do rezultata koji nisu kompatibilni sa ciljem i svrhom Konvencije.
U nastojanju da utvrdi prirodu djela, Sud će zatim ispitati «na koji način je to djelo opisano u
domaćim zakonima, njegovu prirodu, težinu kazne i njen cilj» (presuda Engel i ostali protiv
Nizozemske od 8. juna 1976, Serija A br. 22, str. 34-35, stav 82). Sličnu formulaciju možemo
161