Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Pravo na sud u vezi sa “krivičnom optužbom”
Koncept krivične “optužbe”
Potrebno je kao prvo razmotriti kakvo značenje ima koncept «optužba». U predmetu Deweer
protiv Belgije (presuda od 27. februara 1980, Serija A br. 35, str. 22-24, stavovi 42 i 44),
Sud je naznačio da ovaj izraz ima autonomno značenje po Konvenciji i da treba preferirati
supstancijalni koncept ovog izraza:
Kocept koji je ugrađen u francuski termin “accusation en matière pénale” (krivična optužba) je,
međutim, «autonoman»; treba ga shvatati u značenju koje mu daje Konvencija (vidi posebno presudu
König od 28. juna 1978, Serija A br. 27, str. 29, stav 88).[…]
[…] prominentno mjesto koje u demokratskom društvu zauzima pravo na pravično suđenje (vidi
naročito gore spomenutu presudu Airey, str. 12-13, stav 24) navodi Sud da radije prihvati “suštinsko”,
a ne “formalno”, poimanje “optužbe” koje razmatra član 6, stav 1 (čl. 6-1). Sud je prisiljen da ide
dalje od onog što se pojavljuje kao forma i istražuje realitete postupka o kojem je riječ.
U skladu s tim Sud je istakao (ibid, stav 46) :
Izraz «optužba» u svrhe člana 6, stav 1 (čl. 6-1), može biti definiran kao zvanična obavijest koju daje
pojedincu nadležni organ vlasti o navodima da je počinio krivično djelo. U više odluka i mišljenja
Komisija je primijenila test koji je, čini se, prilično usko povezan, to jest da li je «situacija [u kojoj se
našao osumnjičeni] značajno ugrožena” (predmet Neumeister, Serija B br. 6, str. 81; predmet Huber
protiv Austrije, Yearbook of the European Convention on Human Rights (Godišnjak EKLJP) 18,
str. 356, stav 67); […].
U ovom predmetu radi se o nalogu o privremenom zatvaranju mesnice u vlaništvu podnositelja,
nakon što je on navodno prekršio zakonske propise u vezi cijena. Zatvaranje radnje se trebalo
obustaviti nakon plaćanja garancije u formi nagodbe ili, ako do toga ne dođe, na dan kada
o tome bude odlučio sud. Sud za ljudska prava je smatrao da je podnositelj bio suočen sa
krivičnom optužbom, u značenju koje ima po Konvenciji, od vremena kada je izdat taj nalog.
Treba primijetiti da je već u ovoj presudi Sud došao na ideju o «situaciji» u kojoj se nalazi osoba
koja je «značajno ugrožena» (naprimjer zbog pretresa i sl.). Bilo je potrebno uspostaviti ovu
ideju kao definiciju «optužbe», što je učinjeno u predmetu Foti i drugi protiv Italije (presuda
od 10. decembra 1982, Serija A br. 56, str. 18, stav 52); i u presudi Serves protiv Francuske, koja
se odnosi na situacije u kojoj se našla jedna osoba u krivičnom postupku, kada je dokument o
pokretanju postupka bio poništen (presuda od 20. oktobra 1997, Reports (Izvještaji) 1997-VI,
stav 42), gdje je Sud iznio sljedeće:
On [koncept optužbe] može na taj način biti definiran kao «zvanična obavijest koju daje pojedincu
nadležni organ vlasti o navodima da je počinio krivično djelo», što je definicija koja također odgovara
testu da li je «situacija [u kojoj se nalazi osumnjičeni] značajno ugrožena» (vidi, naprimjer,
presudu Deweer protiv Belgije od 27. februara 1980, Serija A br. 35, str. 22, stav 42, i str. 24, stav 46;
presudu Eckle protiv Njemačke od 15. jula 1982, Serija A br. 51, str. 33, stav 73).
U predmetu Air Canada protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 5. maja 1995, Serija A br.
160