Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
spor, u kojoj je Sud, zasjedajući u Velikom vijeću, objavio sljedeće:<br />
Prema sudskoj praksi ovog Suda, koncept «građanskih prava i obaveza» ne može se tumačiti<br />
isključivo pozivanjem na domaće pravo odgovorne države. Sud je u više navrata potvrdio princip<br />
po kojem je ovaj koncept «autonoman» u značenju koje ima po članu 6, stav 1, Konvencije<br />
(vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima, presudu König protiv Savezne Republike Njemačke od 28. juna 1978,<br />
Serija A br. 27, str. 29-30, stavovi 88-89, i presudu Baraona protiv Portugala od 8. jula 1987, Serija<br />
A br. 122, str. 17-18, stav 42). U ovom predmetu Sud potvrđuje svoju sudsku praksu. On smatra da<br />
bi svako drugo rješenje dovelo do rezultata koji su inkompatibilni sa ciljem i svrhom Konvencije<br />
(vidi, mutatis mutandis, presudu König citiranu gore, stav 88, i Maaouia protiv Francuske [GC], br.<br />
39652/98, stav 34, ECHR 2000-X).<br />
Kada se radi o postupcima u vezi poreza jasno je da su u pitanju materijalni interesi, ali pokazati<br />
samo da je spor «materijalne» prirode nije dovoljno da bi se primijenio član 6, stav 1, u svom<br />
«građanskom« dijelu (vidi presudu Pierre-Bloch protiv Francuske od 21. oktobra 1997, Reports<br />
of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1997¬VI, str. 2223, stav 51, i<br />
Pellegrin protiv Francuske [GC], br. 28541/95, stav 60, ECHR 1999-VIII, vidi presudu Editions<br />
Périscope protiv Francuske od 26. marta 1992, Serija A br. 234-B, str. 66, stav 40). Kada je riječ o<br />
tradicionalnoj sudskoj praksi institucija po Konveciji, treba posebno istaći sljedeće:<br />
“Mogu postojati «materijalne» obaveze prema državi ili njoj podređenim organima za koje, u<br />
svrhu člana 6 stava 1, treba smatrati da pripadaju isključivo u sferu javnog prava, te da prema<br />
tome nisu obuhvaćene pojmom «građanska prava i obaveze». Izuzev novčanih kazni koje se<br />
nameću kao «krivične sankcije», ovo je osobito slučaj kada neka obaveza, koja je po svojoj<br />
prirodi materijalna, proističe <strong>iz</strong> poreskih zakona i propisa, ili na drugi način predstavlja dio<br />
uobičajenih građanskih dužnosti u demokratskom društvu» (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima,<br />
presudu Schouten i Meldrum protiv N<strong>iz</strong>ozemske od 9. decembra 1994, Serija A br. 304, str.<br />
21, stav 50; Predstavka br.11189/84, Odluka Komisije od 11. decembra 1986, Decisions and<br />
Reports (Odluke i <strong>iz</strong>vještaji) 50, str. 121 i 140; i Predstavka br. 20471/92, Odluka Komisije od<br />
15. aprila 1996, Decisions and Reports (Odluke i <strong>iz</strong>vještaji) 85, str. 29 i 46).<br />
Konvencija je, međutim, živi instrument koji treba tumačiti u svjetlu sadašnjih uvjeta (vidi, među<br />
ostalim <strong>iz</strong>vorima, presudu Johnston i ostali protiv Irske, Serija A br.112, str. 25, stav 53), a zadatak<br />
Suda je da preispita da li je potrebno, u svjetlu <strong>iz</strong>mijenjenih stavova u društvu u vezi pravne zaštite<br />
koju pojedinac treba imati u odnosima sa državom, proširiti djelokrug člana 6, stava 1, kako bi se<br />
njime obuhvatili i sporovi <strong>iz</strong>među građana i javne vlasti u pogledu zakonitosti, po domaćem pravu,<br />
odluka koje donose poreske vlasti.<br />
Jasno je da su se odnosi <strong>iz</strong>među pojedinca i države razvili u mnogim sferama tokom pedeset godina<br />
od usvajanja Konvencije, a regulativa države se sve više miješa u privatno - pravne odnose. Ovo je<br />
Sud dovelo do stava da postupke, koji su po domaćem pravu klasificirani kao dio «javnog prava»,<br />
tretira u okviru «građanskog dijela» člana 6, ukoliko je konačni ishod odlučujući po privatna prava<br />
i obaveze u pitanjima kao što je, naprimjer, prodaja zemljišta, vođenje privatne klinike, imovinski<br />
interesi, davanje upravnih dozvola u vezi uvjeta privatne <strong>prakse</strong> ili dozvola za služenje alkoholnih<br />
pića (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima, presudu Ringeisen protiv Austrje od 16. jula 1971, Serija A br.<br />
13, str. 39, stav 94; gore citiranu presudu König, str. 32, stavovi 94-95; presudu Sporrong i Lönnroth<br />
protiv Švedske od 23. septembra 1982, Serija A br. 52, str.19, stav 79; presudu Allan Jacobsson<br />
protiv Švedske od 25. oktobra 1989, Serija A br.163, str. 20-21, stav 73; presudu Benthem protiv<br />
N<strong>iz</strong>ozemske od 23. oktobra 1985, Serija A br. 97, str. 16, stav 36; i presudu Tre Traktörer Aktiebolag<br />
protiv Švedske od 7. jula 1989, Serija A br.159, str. 19, stav 43). Nadalje, sve veće miješanje države u<br />
svakodnevni život pojedinca, u smislu socijalne zaštite naprimjer, zahtijeva od Suda da ocijeni koje<br />
158
Change language