You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
uvjetom da su interesi koji su u pitanju ekonomske prirode.<br />
Ovo se, prirodno, primjenjuje na procedure kojima se uređuje provođenje prava na imovinu<br />
(vidi presudu u predmetu Mahieu protiv Francuske od 19. juna 2001, Predstavka br. 43288/98,<br />
o prethodnom odobrenju za vođenje farme).<br />
Međutim, ovo se primjenjuje i na zakone <strong>iz</strong> socijalnog domena. Tako je, u predmetu Francesco<br />
Lombardo protiv Italije (presuda od 26. novembra 1992, Serija A br. 249-B), jedan policajac<br />
(karabinjer) koji je zbog invaliditeta povučen <strong>iz</strong> službe tvrdio da je njegov invaliditet bio<br />
posljedica «profesionalnog» oboljenja i na osnovu toga zahtijevao «uvećanu penziju». Sud je<br />
smatrao da navodi žalbe podnositelja nisu u vezi sa «angažiranjem» odnosno «zapošljavanjem»<br />
i da se samo indirektno tiču «prekida radnog odnosa» jednog službenika, jer su se odnosili<br />
na potraživanje u vezi čisto materijalnog prava koje je nastalo nakon što je napustio službu. U<br />
takvim okolnostima i pošto kod ispunjavanja svoje obaveze isplate penzija o kojima je riječ<br />
Italija kao država nije koristila «diskrecione ovlasti» i može se usporediti sa poslodavcem<br />
koji predstavlja jednu od strana u postupku, Sud je zaključio da je tužba podnositelja imala<br />
«građanski» karakter u svrhe člana 6 stav 1 (vidi gore spomenutu presudu Neigel, str. 410-411,<br />
stav 43).<br />
Sud slično i u presudi u predmetu Schuler-Zgraggen protiv Švicarske (24. juni 1993, Serija A br.<br />
263, str. 17, stav 46) ističe u vezi invalidske penzije i socijalne zaštite:<br />
Najvažnije [razmatranje] zasniva se na činjenici da usprkos karakteristika javnog prava koje je<br />
istakla vlada, podnosteljica nije bila samo pogođena u svojim odnosima sa upravnim organima<br />
vlasti, nego je bila <strong>iz</strong>ložena posljedicama miješanja u sredstva svog <strong>iz</strong>državanja; ona je zahtijevala<br />
individualno, ekonomsko pravo koje proističe <strong>iz</strong> posebnih propisa regulisanim federalnim zakonom<br />
(vidi stav 35 gore).<br />
(Vidi također i presudu u predmetu Feldbrugge protiv N<strong>iz</strong>ozemske od 29. maja 1986, Serija A<br />
br. 99, str. 12-16, stavovi 26-40; i presudu Salesi protiv Italije od 26. februara 1993, Serija A br.<br />
257-E, str. 59-60, stav 19.)<br />
Da rezimiramo:<br />
Član 6, stav 1 (čl. 6-1) se primjenjuje kada je tužba “materijalne” prirode i zasniva se na navodnom<br />
kršenju prava koja su isto tako materijalna prava, bez obzira na porijeklo spora i činjenicu da<br />
upravni sudovi imaju jurisdikciju (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima, ranije citiranu presudu Editions<br />
Périscope, str. 66, stav 40, i presudu Beaumartin protiv Francuske od 24. novembra 1994, Serija A<br />
br. 296-B, str. 60-61, stav 28).<br />
(Vidi: presuda Procola protiv Luksemburga od 28. septembra 1995, Serija A br. 326, stav 38;<br />
Editions Périscope protiv Francuske, od 26. marta 1992, Serija A br. 249-B; De Sanra protiv<br />
Italije od 2. septembra 1997, Reports(Izvještaji) 1997-V, stavovi 16-18; presuda u predmetu<br />
Beaumartin, str. 60-61, stav 28; Ortenberg protiv Austrije od 25. novembra 1994, Serija A br.<br />
295-B, str. 48-49, stav 28 i, također, implicite, Van de Hurk protiv N<strong>iz</strong>ozemske od 19. aprila<br />
1994, Serija A br. 288, str. 16, stav 43; i Znatta protiv Francuske, presuda od 28. marta 2000,<br />
Predstavka br. 38042/97, u vezi postupka za poništenje dekreta načelnika kojim se naređuje<br />
eksproprijacija u javnom interesu.)<br />
156