Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
« autonoman, on ipak ne smatra da su, u ovom kontekstu, zakoni države koja je u pitanju bez
važnosti. Da li će se neko pravo smatrati građanskim u značenju ovog izraza po Konvenciji mora se
određivati u odnosu na materijalni sadržaj i posljedice tog prava – ne u odnosu na njegovu pravnu
klasifikaciju - po zakonima države koja je u pitanju.
Sud je, međutim, izričito odbio da pruži opću definiciju «građanske» prirode prava i obaveza
po članu 6. U gore spomenutoj presudi Benthem (ibid, str. 16, stav 35), Sud kaže:
Sud ne smatra da ovom prilikom mora davati apstraktnu definiciju koncepta «građanskih prava i
obaveza».
Sud je samo smatrao potrebnim da navede kako se izraz «građanska» prava i obaveze ne
smije uzeti tako da odražava razliku između pitanja koja potpadaju pod privatno pravo i onih
koje spadaju u domen javnog prava, kao što može biti slučaj u domaćem pravu, ili kao nešto
što ograničava primjenu člana 6, stava 1 samo na sporove između pojedinaca. Bez obzira na
oznaku koja je data po domaćem zakonu i osobinu strana u postupku, ono što je najbitnije je
priroda samog prava o kojem je riječ. U gore spomenutoj presudi König (str. 30, stav 90), Sud
je smatrao da:
Član 6, stav 1 (čl. 6-1), obuhvata sporove iz privatnog prava u klasičnom smislu, to jest sporove
između pojedinaca ili između pojedinca i države u mjeri u kojoj ova nastupa kao privatna osoba
koja podliježe privatnom pravu; [a ne] sporove između pojedinca i države koja nastupa u svom
suverenom svojstvu.
[…]
Samo je karakter tog prava (koje je u pitanju) relevantan.
Sud se poziva na svoju sudsku praksu nastalu u predmetu Ringeisen protiv Austrije (presuda
od 16. jula 1971, Serija A br. 13, str. 39, stav 94), u kojoj je već ranije primijetio:
Karakter zakona kojima se uređuje određivanje ove materije (parnični, privredni, upravni […]),
kao i organa vlasti koji ima jurisdikciju u toj sferi (obični sud, upravni organ, […]) imaju […] malo
značaja.
Prema tome, ono što je bitno za Sud je prirođena osobina prava ili obaveze koja je u pitanju,
koja mora biti «privatna». Formulacija presude u predmetu Pudas protiv Švedske (presuda od
21. oktobra 1987, Predstavka br.10426/83, Serija A br. 125-A, stav 35) se u cjelosti pridržava
ovakvih odluka (stav 35). Sud je u ovoj presudi istakao:
Član 6, stav 1 (čl. 6-1), primjenjuje se bez obzira na status strana u postupku, kao i na karakter
zakona kojima se uređuje pitanje rješavanja spora i karakter organa vlasti koji ima jurisdikciju po
tom pitanju; dovoljno je da je ishod postupka odlučujući po privatna prava i obaveze (vidi naročito
presudu u predmetu Deumeland od 29, maja 1986, Serija A br.100, str. 22, stav 60, presudu Baraona
od 8. jula 1987, Serija A br.122, str. 17-18, stav 42).
U stvarnosti zapravo, Sud će ustanovit da je konkretno pravo «građansko» ili «privatno», pod
155