Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
2. Koncept «obeštećenja»
U predmetu Wassink protiv Nizozemske, podnositelju je određeno lječenje na psihijatrijskoj
klinici pod okolnostima koje nisu zadovoljavale uvjete «postupka propisanog zakonom» po
članu 5, stav 1. On je tvrdio da je mogo dobiti obeštećenje za to kršenje člana 5, stav 1 samo
na temelju odredbi člana o građanskoj odgovornosti Zakona o građanskoj odgovornosti
Nizozemske. Ta odredba se primjenjuje samo u slučaju da se stvarna šteta može i pokazati.
Podnositelj je tvrdio da je «u ovom slučaju postojanje štete bilo skoro nemoguće dokazati jer
se nije moglo potvrditi sa apsolutnom sigirnošću da bi postupak vođen u skladu sa članom 5
Konvencije doveo do željenog rezultata».
Sud je istako sljedeće (presuda Wassink protiv Nizozemske od 27. septembra 1990, Serija A br.
185-A, str. 14, stav 38):
Po mišljenju Suda, stav 5 člana 5 (čl. 5-5) je ispoštovan kada je moguće zahtijevati obeštećenje u vezi
lišenja slobode koje je izvršeno u uvjetima koji su u suprotnosti sa stavovima 1, 2, 3 ili 4 (čl. 5-1,
čl. 5-2, čl. 5-3 ili čl. 5-4). Ovim se ne zabranjuje državama ugovornicama da dodijele obeštećenje
ovisno od sposobnosti osobe koja je u pitanju da dokaže štetu koja je nastala kao posljedica tog
kršenja. U kontekstu člana 5, stava 5 (čl. 5-5), a u vezi sa članom 25 (čl. 25) (vidi, inter alia, presudu
Huvig 24. aprila 1990, Serija A br.176-B, str. 56-57, stav 35), status «žrtve» može postojati i kada
nema nikakve štete, ali u tom slučaju se ne postavlja pitanje obeštećenja, ako nema materijalne ili
nematerijalne štete koju treba naknaditi.
149