Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
U ovakvim okolnostima i s obzirom na važnost obrazloženja Okružnog suda povodom svedočenja
g. W i g. N, koje podnositelj nije mogao adekvatno osporavati, jer mu nisu bili dostavljena, postupak
pred Okružnim sudom u Frankfurtu, koji je vodio postupak revizije zakonske osnovanosti
odluke o pritvoru, nije bio u skladu sa garancijama iz člana 5, stav 4. Prema tome, ova odredba je
prekršena.
Na kraju treba primijetiti da se članom 5, stav 4 ne zahtijeva žalba, pod uvjetom da je pritvor
određenen «sudskim» putem u značenju po tom članu. S tim u vezi treba pogledati presudu
Grauzinis protiv Litvanije od 10. oktobra 2000 (Predstavka br. 37975/97, stav 32):
Član 5, stav 4, ne garantira pravo na žalbu, kao takvo, protiv odluka kojima se nalaže ili produžava
pritvor, jer ta odredba govori o «postupku», a ne «žalbi». Intervencija jednog organa zadovoljava
član 5, stav 4, pod uvjetom da je taj postupak imao sudski karakter i pruža odgovarajuće garancije
osobi koja je u pitanju u vezi sa ovom vrstom lišenja slobode (vidi presudu Jecius citiranu u tekstu
gore, stav 100). Međutim, ako domaći sistem predviđa žalbeni sistem, apelaciono tijelo mora
također zadovoljavati zahtjeve po članu 5, stav 4 ( vidi Toth protiv Austrije, presuda od 12. decembra
1991, Serija A br. 224, stav 84).
Član 5, stav 5 – Pravo na obeštećenje
Član 5, stav 5 glasi kao što slijedi:
5.Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišavanja slobode protivno odredbama ovog
člana ima pravo na obeštećenje.
1. Djelokrug stava 5
U presudi u predmetu Brogan i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva (29. novembar 1988,
Serija A br. 145-B, str. 35, stavovi 66- 67), Sud je primijetio:
Vlada je, između ostalog, tvrdila da je cilj stava 5 (čl. 5-5) osigurati da žrtva “nezakonitog” hapšenja
ili lišenja slobode treba imati izvršno pravo na odštetu. Oni su u vezi ovoga također tvrdili da «zakonit»
u svrhe raznih stavova člana 5 (čl. 5.) treba tumačiti kao nešto što se poziva na domaće pravo
i kao nešto što pored toga isključuje svaki element proizvoljnosti. U zaključku oni su iznijeli da čak
i da se ustanovi kršenje bilo kojeg od prva četiri stava, ipak nije bilo kršenja stava 5, jer je lišenje
slobode podnositelja bilo u skladu sa zakonima Sjeverne Irske i nije bilo proizvoljno.
Sud, kao i Komisija, smatra da takvo restriktivno tumačenje nije kompatibilno sa stavom 5 (čl. 5-5)
i poziva se na hapšenje ili lišenje slobode «protivno odredbama ovog člana».
U ovom predmetu radi se o podnositeljima koji su bili uhapšeni i lišeni slobode u skladu sa domaćim
zakonom, ali u suprotnosti sa stavom 3 člana 5. (čl. 5-3). Ovo kršenje nije moglo rezultirati, ni prije
ni poslije nalaza od strane Evropskog suda u ovoj presudi, u pravosnažnom zahtjevu za obeštećenje
žrtava pred domaćim sudovima. Ovo Vlada nije osporavala.
Prema tome, ovdje se radilo i o kršenju stava 5 (čl. 5-5) u odnosu na sva četiri podnositelja.
148