Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
3. Proceduralne garancije
U presudi Megyeri protiv Njemačke, Sud je zauzeo sljedeći stav (presuda od 12. maja 1992,
Predstavka br. 13770/88, Serija A br. 237-A, stav 22):
Principi koji proističu iz sudske prakse Suda u vezi člana 5, stav 4 (art. 5-4), uključuju sljedeće:
[…]
(b) Član 5, stav 4 (čl 5-4), zahtijeva da postupak ima sudski karakter i da daje osobi koja je u pitanju
garancije koje odgovaraju vrsti lišenja slobode koja je u pitanju; kod određivanja da li je neki postupak
dao potrebne garancije mora se voditi računa o posebnoj prirodi okolnosti u kojima se takav
postupak odvija (vidi, kao najnoviji izvor, presuduWassink protiv Nizozemske od 27. septembra
1990, Serija A br. 185-A, str. 13, stav 30).
(c) Sudski postupak o kojem se govori u članu 5, stav 4 (čl. 5-4), ne mora uvijek bit popraćen istim
garancijama kao što su one koje se zahtjevaju po članu 6, stav 1 (čl 6-1), kada se radi o građanskim
ili krivičnim predmetima. No ipak, da osoba koja je u pitanju ima pristup sudu i mogućnost da ju se
saluša ili osobno, ili kada je to potrebno, preko neke forme zastupnika. Može se ukazati potreba za
specijalnim proceduralnim garancijama kako bi se zaštitili interesi osoba koje, zbog svoje mentalne
nesposobnosti, nisu u potpunosti sposobne da nastupaju u vlastito ime (vidi Winterwerp protiv
Nizozemske, presuda od 24. oktobra 1979, Serija A br. 33, str. 24, stav 60).
Kada je riječ o osobama koje su upućene u psihijatrijske institucije, presuda u predmetu
Winterwerp protiv Nizozemske (presuda od 24. oktobra 1979, Serija A br. 33, str. 24, stav 60)
je već uključivala mišljenje iznijeto u sljedećem pasusu:
[…] Mentalno oboljenje može zahtijevati restrikcije ili modifikacije načina na koji se ovo pravo
uživa (vidi, u pogledu člana 6, stav 1 (čl. 6-1), gore spomentu presudu Golder, str. 19, stav 39), što
ne smije štetiti suštini samog prava. […]
Sud ide dalje i kaže (stavovi 66, 61 i 67):
[…] Član 5, stav 4 (čl. 5-4), ne zahtijeva da osobe koje su upućene na skrb zbog «mentalne nesposobnosti»
moraju same preuzeti inicijativu kako bi bile pravno zastupane prije nego što se obrate
sudu.
[…]
Što se tiče posebnih činjenica, podnositelj nije nikada imao nikakve veze, osobno ili preko zatupnika,
sa postupkom koji je doveo do naloga o pritvoru; on nije nikada bio obaviješten o postupku
ili o njegovom ishodu; isto tako nije nikada saslušan pred bilo kakvim sudom, niti mu je pružena
mogićnost da zastupa svoj slučaj.
[…]
G. Winterwerp je, prema tome, bio žrtva kršenja člana 5, stav 4 (čl. 5-4).
Sud je, u vezi postupka koji pokrene osoba koja je lišene slobode u skladu sa članom 5, stav 1.c,
u presudi Assenov i ostali protiv Bugarske istakao da se po članu 5 stav 4 mora održati rasprava
146