Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
suđenje (vidi stavove 23 i 27 gore), te prema tome bez pravnog lijeka. Po mišljenju Suda, čak imajući
na umu i prijeke potrebe vojske i vojnu pravadu, dužina perioda za koji podnositelj nije imao pristup
sudu bila je u svakom od ovih slučajeva takva da je lišila podnositelja njegovog prava na žalbu
kako bi postigao preispitvanje zakonitosti lišenja slobode «u kratkom roku.
Vremenski rok u kojem je potrebno odgovoriti na žalbu ili zahtjev
Presuda u predmetu Sabeur Ben Ali protiv Malte (29. juni 2000, Predstavka br. 35892/97, stav
38) odnosi se na drugi aspekt: kratki vremenski rok u kojem se mora razmotriti žalba ili
zahtjev. U ovoj presudi Sud je naveo da je, čini se, period od osam tjedana isuviše dug:
Sud je, naprimjer, našao da je period od približno osam tjedana koji su protekli od ulaganja žalbe do
presude prima facie teško poistovjetiti sa pojmom «u kratkom roku» (presuda E. protiv Noprveške
od 29. augusta 1990, Serija A Br. 181-A, str. 27, stav 64).
Nadalje, u presudi G.B. protiv Švajcarske koja se odnosi na osobu koja je bila uhapšena pod
sumnjom da je učestvovala u terorističkim napadima (30. novembar 2000, Predstavka br.
27426/95, stavovi 28-39), Sud je našao da period od jednog mjeseca ne zadovoljava zahtjev u
vezi kratkoće vremena po članu 5, stav 4; a u presudi Rehbock protiv Slovenije (28. novembar
2000, Predstavka br. 29462/95, stavovi 84-88), Sud je smatrao da je period od dvadeset i tri
dana isuviše dug.
U presudi u predmetu Letellier protiv Francuske (26. juni 1991, Serija A br. 207, str. 22, stav 56),
Sud je smatrao da preispitivanje zahtjeva uloženog po stavu 4 ponekad relativno dugo traje jer
je moguće uložiti žalbu na rješenje. Ovo ne mora značiti kršenje uvjeta da takav zahtjev/žalba
budu razmatrani «u kratkom roku, pod uvjetom da je bilo moguće podnijeti nove zahtjeve u
bilo koje vrijeme i da su oni razmatrani u kratkom roku. U ovom predmetu radilo se o više
zahtjeva koji su podnešeni. Presuda sadrži pasus koji se vremenski periodi razmatranja mogu
smatrati razumnim:
Sud je imao određenih nedoumica u pogledu sveukupnog trajanja preispitivanja drugog zahtjeva
za puštanje na slobodu, pred odjelima za optužbe koji su trebali presuditi nakon što je predhodna
odluka poništena pred Kasacionim sudom; potrebno je, međutim imati na umu da je podnositeljica
i dalje imala pravo da se obrati sa novim zahtjevom u bilo koje vrijeme. Ona je to i učinila 14. februara
1986. do 5. augusta 1987. kada je uložila šest novih zahtjeva, koji su svi razmotreni unutar
osam do dvadeset dana (vidi stav 23 gore).
U žalbi koja se odnosila na upućivanje u psihijatrijsku instituciju Sud je našao kršenje zbog
perioda od dvadeset mjeseci koliko je trebalo da se pregleda podnositelj i sačine izvještaji
vještaka. Ovo je bio predmet Musial protiv Poljske (presuda od 25. marta 1999, Predstavka br.
24557/94, Reports (Izvještaji)1999-II, stav 43):
Ovako dug period vremena, zapravo jedna godina osam mjeseci i osam dana, su inkompatibilni
sa konceptom kratkog vremenskog roka u značenju po članu 5, stav 4 Konvencije, ukoliko nema
izutenih razloga koji bi ga opravdali. Sud će, prema tome, razmotriti da li su takvi razlozi postojali
u ovom predmetu u svjetlu argumenata koje je predočila vlada.
140