Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
(čl. 5-1-a). Prema tome, može se zaključiti da je član 5, stav 4 (art. 5-4), ispoštovan ako je hapšenje<br />
ili lišenje slobode neke skitnice, predviđeno stavom 1.e (art. 5-1-e), naredio “sud” u značenju koje<br />
ima po stavu 4 (art. 5-4).<br />
Međutim, <strong>iz</strong> svrhe i cilja člana 5. (čl. 5), kao i na osnovu samih <strong>iz</strong>raza upotrebljenih u stavu 4 (čl.<br />
5-4) (“žalba”, “prigovor” u engleskom i francuskom tekstu) pro<strong>iz</strong>ilazi da bi neki organ predstavljao<br />
«sud» on mora pružati temeljne garancije procedure koja se primjenjuje u slučajevima lišenja<br />
slobode. Ako procedura nadležne vlasti ne pruža ove garancije, država nije oslobođena obaveze<br />
da učini dostupnim osobi koja je u pitanju drugi organ vlasti koji će pružiti sve garancije sudskog<br />
postupka.<br />
Sud <strong>iz</strong>nosi teoriju da je kontrola koja se zahtijeva po članu 5, stav 4, ugrađena u kontrolu po<br />
članu 5, stav 1, naročito kada je riječ o krivičnim presudama.<br />
Međutim, činjenica da inicijalna odluka o lišenju slobode potiče od suda u značenju po članu<br />
5, stav 4, ne mora nužno i uskratiti osobi lišenoj slobode pravo na naknadni postupak pred<br />
sudom na osnovu ove odredbe. Tako je Sud našao u presudi u predmetu Van Droogenbroeck<br />
protiv Belgije (24. juni 1982, Predstavka br. 7906/77, Serija A br. 50, stav 45), sljedeće:<br />
[…] bilo bi u suprotnosti sa ciljem i svrhom člana 5 (art. 5) […] tumačiti stav 4 […] kao da ovu<br />
kategoriju lišenja slobode oslobađa naknadne rev<strong>iz</strong>ije u pogledu zakonitosti, samo po tome što je<br />
incijalno sud bio taj koji je donio odluku.<br />
Može se posebno desiti da osnovi po kojima je pritvor opravdan u svrhe člana 5, stav 1 prestanu<br />
postojati, kada je potrebno <strong>iz</strong>vršiti naknadnu rev<strong>iz</strong>iju po članu 5, stav 4. Ovo je slučaj kod lišenja<br />
slobode koje je opravdano po stavu 1.e, a odnosi se na zatvaranje metalno oboljelih osoba. Iako<br />
su odlukom suda zatvorene, ove osobe moraju imati pravo žalbe jer se njihovo mentalno stanje<br />
može promijeniti, kao što je bio slučaj u predmetu Winterwerp protiv N<strong>iz</strong>ozemske (presuda od<br />
24. oktobra 1979, Serija A br. 33, str. 22-23, stav 55):<br />
Sama priroda lišenja slobode koja je predmet našeg razmatranja u ovom slučaju zahtijeva rev<strong>iz</strong>iju<br />
zakonske osnovanosti u razumnim vremenskim intervalima.<br />
(Idem X. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda citirana gore, Serija A br. 33, str. 23, stav 55,<br />
i br. 46, str. 22-23, stav 52.)<br />
Nadalje, ovo može biti primjenjeno kada je inicijalna odluka osuđujuća presuda u značenju<br />
koje ima po članu 5, stav 1.a. Zapravo, nakon presude osoba se može i pustiti na slobodu, pod<br />
rezervom mogućeg kasnijeg zatvaranja, ili može biti lišena slobode na neodređeni vremenski<br />
period. Presuda u predmetu Van Droogenbroeck protiv Belgije (24. juni 1982, Serija A br.<br />
50, str. 26, stav 48) se upravo odnosila na takvu situaciju. U ovom predmetu, krivični sud je<br />
osudio podnositelja prvenstveno na zatvorsku kaznu i također naredio da mora biti stavljen na<br />
raspolaganje vladi. Ovo «stavljanje na raspolaganje vlade» uključuje mogućnost da ga ministar<br />
pravde može lišiti slobode ukoliko bude predstavljao «opasnost za društvo» nakon što odsluži<br />
glavnu kaznu. Nema nikakve sumnje da se inicijalno radilo o sudskoj odluci; međutim Sud<br />
je smatrao da je postojao r<strong>iz</strong>ik od pro<strong>iz</strong>voljnosti kada je ministar donio odluku procjenjući<br />
«opasnost» koja opravdava ponovno zatvaranje. Ovo je zahtjevalo primjenu člana 5, stav 4. Sud<br />
134